Tamni sitnofini zrnoprah spušta se na Paneru, njezino tijelo drhti, vraćaju se Pukotine i to brže nego prije. Lepkrili to osjećaju i svi kreću istodobno prema Paneri. Aer eksplodira, Luperi paraju Aer, a Svjetlost iza njihovih krila čisti i mete Tamu. Lepkrili se množe nevjerojatnom brzinom, svaki raspršen zamijenjen je s dva nova, a Dahopozni Noćomiši lako probijaju redove Svjetlonosaca, prelako ...

Svitide uporno pokušavaju podići Svjetlosni Štitobran, Divana ga neprekidno učvršćuje Anakrom, Tamokosci su u gustom složaju posloženi oko Alantaela, udarit će žestoko, ali hoće li to biti dostatno? Jedan od Oropera spusti se bliže Divani: Ako ona pukne, više nećemo imati što braniti. Divana šuti, zna kako je Oroper u pravu. Onda se Panera stane buditi, kao iz nekog sna, ali nije sama, Lepkrili su iznad nje, čekaju, vrebaju ...

Luperi se spuštaju niže, kruže oko Lepkrila, spremni su na novi udar ... Panera je sada u središtu bitke. Međutim, negdje u visinama Vremena - Akseben, više ne čeka, ne promatra, djeluje! Akseben zna - ako Panera izgubi nadzor dok su Lepkrili iznad nje ... Sjenomrak će se nahraniti. Tada pojava Akseben koju Svijet još uvijek nije bio spreman vidjeti.

Luperi struje u valovima Svjetlosti, kruže, motre Lepkrile koji se roje i lebde u valovima Tame, Noćolovci poput razorne sile kruže u sredini oko Panere ... Tada, Vrijeme Zakasni! Nije stalo, ali kasni samo za sobom. Kapljice Svjetla vise u zraku, krila drže svoje položaje, ali ne mašu, Lepkrili su bez pokreta rašireni su poput crnih Pukotina Noći. U treptaju Stvarnosti pojavi se Akseben, strijelja pogledom, gleda što je bilo i što bi moglo biti.

Jedina koja je vidi je Divana: Akseben, kćeri ... Akseben ne odgovara, pozorno motri Paneru, dugo, predugo ... Napokon se Panera pomakne, kao da je nešto osjetila - Vrijeme oko nje je slomljeno, stoji ... Panera prepozna Akseben: Ti ... Akseben mirno odgovori: Ne ja, ti ... ti si do ovog dovela. Ti si Raskršće! Akseben i Panera nastave se tiho gledati - jedna stvorena od drugih, a druga stvorena izvan Izbora.

Napokon Akseben podiže ruku, ali ne kako bi napala, ne kako bi štitila, već kako bi Popravila. Akseben dotakne Paneru ... ništa se ne dogodi, nema eksplozije ... tišina. Međutim, Pukotine nastale na Panerinom tijelu počinju se zatvarati, ne silom, nego kao da ih Vrijeme vraća natrag. Lepkrili se počnu raspadati, nestaju, ali nisu ubijeni, jednostavno su izbrisani iz tog trenutka Vremena.

Dahopozni Noćomiši su zbunjeni, nesigurni, Luperi spuštaju moćna krila - osjećaju kako to nije Anakra, to je 'pravilo Stvarnosti koje se mijenja'. Akseben i dalje gleda u Paneru, ravno u oči: Nisi ti nikakva Greška, samo ... nisi ni završena. Panera ne reagira agresivno, diše, teško diše ... Akseben tada povuče ruku, zadrhti na sekundu, a Vrijeme se raspukne. Bila je to cijena, ipak Akseben to nije smjela činiti. Divana vidi, razumije ... Akseben samo šapne: Ne još! Nestane između dva trenutka Vremena.

Vrijeme se naglo Vrati: Lepkrili su raspršeni, više nisu u roju, Luperi su spoznali kako postoji nešto izvan Vremena što ne razumiju. Divana je sada sigurna kako je Akseben sposobna prolaziti kroz Vratovreme te tiho šapne: Znala sam. On te je to naučio ... Međutim, Rodonikti su osjetili nečiju intervenciju ... zbunjeni su, ali nisu ostali zatečeni.