Akseben je gledajući u Pukotinu ostala sekundu duže nego je smjela, brzo je to spoznala, ali već je bilo prekasno: On me već vidi ... Tiho je izgovorila Akseben, ali Mrkoark je brzo gurne iza sebe i svojim velikim dlakavim tijelom je zaštiti: Ne! Oštro izgovori i nastavi: Još ne, još te nije vidio, ali zna da si među nama. Anzalani sada potpuno okruže Akseben, kreću se u svim smjerovima, zgusnuto, složno, sinkronizirano ...

Zapravo, Akseben tek sada postane svjesna kako to njihovo kretanje stabilizira Prostor oko nje, ali jedva, samo privremeno. Dok se Gaguriani probijaju do ruba šume, Sjenoprazni ih opet prate, ne žure, ne paničare, jer sada znaju - pronašli su ono što su tražili. Gaguriani su se već dokopali sigurnosti šume, barem su tako razmišljali, međutim jedan Sjenoprazni, veći od ostalih, njegovo obličje je sve stabilnije, ne napada, samo gleda u Akseben ... Ovo više nije bilo slično napadu, to je počelo nalikovati početku lova.

Odjednom šuma puca ... Svjetlo se pojavljuje i nastupa velikom brzinom ... Iako su se Gaguriani brzo kretali, možda i nešto brže za Bića koja izgledaju kao oni, ipak nisu bili dovoljno brzi. Sjenoprazni su zatvorili krug, okružili su Gaguriane. Tlo se počelo lomiti, Prostor savijati, a granice Stvarnosti nisu više bile pouzdane. Akseben to osjeti prva, ali to nije izgledalo kao Prijetnja, više je to bio Poziv 'u suprotnom smjeru'. Akseben stane, pogledom strijelja na sve strane, nešto traži: Nešto dolazi ... Mrkoark mirno odgovori: Znamo ...

U trenutku sve se smiri i nastupi Tišina, a zatim ... Udar! Nije eksplozija, nije udar Groma ... To je zvuk čelika koji nešto presijeca, nešto što ne bi trebalo imati obličje. Između stabala pojavi se na stotine manjih svjetlosti, nisu to blage svjetlosti, nisu nježne svjetlosti, to je nešto Odlučno! Kroz Pukotinu, između lomova Tame probija se nešto što nalikuje bojnom složaju koji su jedino oni vični ustrojiti - Svjetlonoše i Alantael!

Oštrosijeci sjaje, ali i režu Stvarnost, vraćaju je natrag na svoje mjesto (athu. samo Oštrosijeci mogu rezati Tamu i lomiti Stvarnost ... blagoslovljeno oružje iskovano od Nebesnika). Alantael, posljednji heroj među ljudima kojeg su Legende pokušale objasniti ... ali, odustale su! Oko njega vještina Svjetlonoša zapanjuje, kreću se brzo i u bojnom ritmu: štit - odbij- udari - ispadom - bodi! Opet ispočetka, novi ritam brži: štit - odbij - navali - udari -sijeci! Njihovo nastupanje sliči i zvuči poput 'simfonije rata' (athu. brzo-polagano-žustro-snažno).

Zapravo, složno i u dubokim tonovima čuje se nešto poput: uuuu - uhuu - haaa - hahu - aahu! Uz zveket čelika to jako dekoncentrira, ledi krv u žilama, plaši i izaziva nelagodu.