Avalonija nije zapravo bio običan otok, nikada nije ni bio dio kopna, Avalonija je bila skrivena izvan dohvata samog Vremena ... Drevni Kordožigovi pričali su nevjerojatnu Priču o Avaloniji - Istinu koju nitko nije ni znao ni mogao spoznati. Dakle, dok je Plamundam čuvao Snagu Stvaranja, Tuleania pak Znanje i Red, Aerialanija je čuvala Ravnotežu Žiteka i Biteka, Avalonija je čuvala samu Suštinu Biteka, ali i Suštinu Vremena ...

Dok su prva tri Svijeta nekada postojala i postoje u Prostoru, Avalonija je postojala samo između Prošlosti i Budućnosti, a pojavljivala bi se tek kada bi se četiri niti Sudbine počele međusobno spajati i tkati - Zato nitko nikada nije mogao pronaći Avaloniju ... Avalonija je sama birala tko će biti njezin gost. Danas je izabrala i pojavila se!

Na drugoj, suprotnoj obali od Aerialana Svjetlonoše je dočekala žena koja je izgledala nekako drugačije - nije bila ni stara kao starica koja je vodila Svjetlonoše, ali nije bila ni mlada poput Divane. Žene je bila ogrnuta bijelim ogrtačem koji je izgledao kao da je satkan od Parodime, jedino joj je desna ruka, u kojoj je držala štap od Primodrva bila vidljiva. Izgledala je poput same Tišine koja je okruživala Avaloniju.

Ja sam Vazpaziteljica Avalonije, 'tisućljeta' me nazivaju Maglodama, ali to nije moje pravo ime, moje je ime zaboravljeno prije nego su nastali prvi Govorzvuci ... Čekala sam te dugo Djevojko! Svi ostanu malo zbunjeni jer opet nitko nije primijetio u kojem se trenutku Akseben pojavila i pridružila Svejtlonošama. Alantael šapne Divani: Ovo radi namjerno, opet je to napravila ... To si je ti naučio, pa evo ti sad! Nasmije se Divana. Akseben također ostane zatečena pozdravom: Mene?! Da tebe, nitko osim tebe ne može otvoriti posljednja vrata Vremena ... Samo Dijete Vremena to može ...

Četvrti Hologanj nalazio se duboko ispod tornja Omutale, tu ih je dovela Maglodama. U središtu kružnog Holognja gorjela su tri plamena, dok je četvrti bio ugašen, a Alantael je odmah primijetio zapis iznad njega, naravno, nije ga mogao pročitati: Koji je ovo Slikopis Divana, što piše? Divana stane čitati poluglasno: Plamen Onoga Koji Još Nije Rođen ... Akseben priđe Žarsijalu koji je bio ugašen, ali nije se upalio, Divana ostane zatečena, Alantael ništa nije razumio ...

Akseben tio prošapta: Što je ovo, kao da gledam sebe u ogledalu, ali ovo nisam ja? Maglodama joj priđe i objasni: ...Ti jesi iz Budućnosti, ali si tamo stigla iz Sadašnjosti, plamen čeka nekoga tko još nije ni u Budućnosti! Koga čeka ... Zbunjeno se okrenula Akseben.

U Bezdanu Pustoši Ništavila Noktaum je otvorio oči: Dakle ... tu ste ga sakrili ... Glas mu je drhtao poput Oluje, sada je po prvi put osjetio Avaloniju ... Tu ste sakrili posljednje Sjećanje Vremena! Znao je Noktaum - ako postoji mjesto koje čuva Posljednje Sjećanje Vremena, a koje pak još uvijek pamti izvorno jedinstvo Pradolantisa!

Tamni vrtlog počeo se širiti kroz prostor između Svjetova ... Noktaum nikada nije želio osvojiti Avaloniju, želio ju je zaboraviti, jer dok postoji Avalonija, postoji i mogućnost novog rođenja Svjetla ... (athu. ni zamisliti ne možete kako je Noktaum bio blizu Istine ...) Maglodama se okrene prema Divani i Alantaelu, nasmije se zadovoljno: Vrijeme skrivanja je završilo, a vas dvoje pobrinite se zaštititi Sjećanje na Svjetlo u ovom Vremenu koje Dolazi ...

U dubini Avalonije, iza posljednjih Vrata Vremena, čuo se tihi zvuk izvlačenja Mača iz Kamena ... zapravo bio je to Mač zaboden u Bitosrž Vremena ... no, netko ga je izvukao! Nitko nije znao tko bi to mogao biti, Maglodama se opet nasmije: Možda nam se bliži Vrijeme kada sva Četiri Svijeta - Svjetodol, Svjetopod, Visisvijet i Nebovis ... opet postanu Jedan ... možda Sudbina opet ima novu Priliku!