Divana i Panera nastave svoju potragu za Vitekrunom, stižu nakon kraće hodnje do Pukotine u tlu, ali ne obične Pukotine - bio je to jedan od ulaza u Paklojamu (athu. prema predanju Predonarije Fiktifan - po Athumanunhu Fikcija Fantastike), nazvan Drahimer. Prema Predonariji tu je nekada raslo drvo Žrikora, sada pak je tu sve povezano s drevnom Anak Žitek Anakra(om), izgleda sve kako je tu i započeo Fraktulom.

Panera odjednom zastane i snažno povuče Divanu: Stani! Nešto opasno je ovdje! Divana joj odgurne ruku: Znam, tu je! Vitekrun je tu! Panera opet rukom zadrži Divanu: Slušaj me, ovo nije samo opasno, ovdje nešto traži 'domaćina'! Divana joj mirno odgovori: Traži mene! Panera joj odgovori: Tebe i mene zajedno ... ako ja padnem pod utjecaj Vitekruna samo ćeš me ti moći zaustaviti.

Divana uzdahne: Želiš li ti to meni reći da ako nešto krene po zlu ja tebe moram ubiti? Panera se nasmije: Da! Sigurno ti to neće teško pasti ... ali, pokušaj nešto drugo s tom tvojom Anakra(om). Divana je gleda, pomalo zbunjeno: Lako je tebi to govoriti ... Odjednom Aer je postao, ne samo težak - postao je živ. Kao da je prodisao, kao da nekoga čeka ...

Panera korakne naprijed, sada Divana nju čvrsto uhvati za ruku: Ne! Stani! Međutim, bilo je prekasno, nešto tamno i mračno, poput sjene dodirne Paneru ... sve uokolo na trenutak utihne. Panera se ukoči, njezine oči, koje su prije bile hladne i kristalno jasne, sada počnu titrati žarom - crveno, zlatno, crveno ... Disanje Panere postalo je nepravilno, teško, a Divanu zapljusne nekakav nepoznati val energije ... bilo je to nešto vrlo staro, duboko i pogrešno. Divana vikne Paneri: Kreni natrag prema meni! No, Panera se ne miče, okrene se polako, a glas kojim je progovorila nije bio njezin:

Koliko si dugo bježala Noćurice ... Divana odmah prekriži ruke i Anakra djeluje: Borba je već počela ... Prošapuće Divana. Glas koji progovara iz Panere nastavi: Ti si savršenstvo, ti možeš spojiti Tamu i Svjetlo, tvoja volja je nevjerojatna ... Panerino tijelo počinje se mijenjati (athu. kožoblik) kandže joj rastu mnogo duže nego inače, vene su joj ispunjene tamnim Žitekom, a njezina sjena više ne prati tijelo - vodi ga ...

Divana napravi korak naprijed i zauzme obrambeni gard, a oči joj gore ... Sada više nema sumnje, rekla si mi kako te moram zaustaviti! Anakra Divana postala je moćna, jaka ... Panera, nemoj me tjerati na ... Panera odjednom podigne glavu i na trenutak progovori svojim glasom: Nisam još ... Tijelo Panere se bori, drhti, pada na koljeno, ruke joj se tresu, drhte ... pokušava zadržati kontrolu: Divana, nemoj još ...

Nagli trzaj, Panera ustaje, ispravlja se, ali to više nije Panera, nepoznati glas opet progovara: Ona je slaba, ti nisi, ti ćeš biti bolji 'domaćin' ... krene prema Divani. Nastane tišina, opasna tišina, Divana ne uzmiče, shvatila je kako mora biti jako pozorna, jer mogla bi doista ubiti Paneru ... ne napada još, još traži povoljan trenutak. Onda odjednom Panera zastane, ispusti 'krikurlik', ali ne od bola, od bijesa! Divana shvati kako se Panera bori iznutra, u samoj sebi protiv nekoga.

Vitekrun napokon popusti stisak, Panera padne na tlo, teško diše, tijelo joj je iscrpljeno, Divana joj priskače pomoći: Kako dugo još možeš izdržati? Pita Divana, a Panera uz bolan osmijeh odgovori: Slabo, još jako malo ... prekratko, ali dovoljno dugo da možeš napasti samu Pukotinu.