U početku je bila samo vatra. Ogroman, usnuli Plamen sklupčan u tami. Iz njega se sklupčala Nisana, Sanjajući Dahopoz, a iz njezina daha došao je život. Odbacila je svoje ljuske kako bi oblikovala zemlje, plakala rijekama u postojanje i pjevala zvijezde u nebo. Iz njezina Žarišta (athu. srce) izraslo je Drvo Žarokora, živa veza između Plamena i mesa, Neba i tla. Kada se sklupčala u zemlju kako bi spavala, ostavila je za sobom svoju Anakra(u) - divlju, neukroćenu i svetu. Kaže se da je sva kasnija Anakra samo odjek njezinih snoviđenja.

Dahopozi su Kaos i Vatra, Noktarimi pak su Red i Žitek ... to su dvije suprotnosti koje se vječno mrze. U taj Svijet Dahoplama Sanužara, dolazi nepozvana vojska koja ne pripada ni jednom Vikariumu, ni jednom Stratiumu, a vodi ih Kavalir Svjetla čije ime se izgovara s poštovanjem. Dahopozi ga gledaju s poštovanjem - prati ga Suncopek Svjetlucavi (athu. iskonski Dahopoz iz davnih Prednara). Noktarimi pak ga uvažavaju jer njegov je Žitek Žarena (athu. vulkanska lava).

Mač Kavalira Svjetla može raniti oboje, Dahopoza i Noktara, zato ... oboje ga žele mrtvog. U Predonariji Dahopoza, ali i Noktarima, postoji Legenda koja pamti: Onda, kada Žitek počne gorjeti, a Vatra žitekovati - nastupit će kraj Noći ... Dahopozi to tumače kao njihovu bezgraničnu slobodu, a Noktarimi pak kao njihovu konačnu dominaciju.

Athumanunh pak je Alantaelu to objasnio ovako: Možda taj 'kraj Noći' u Dahoplamu označava početak kraja svega ... Alantael kreće u pohod kroz spaljene gradove u kojima ljudi žive kao hrana za Noktarime, preko planina gdje Dahopozi spavaju na rijekama Žarena ... odmara se i taboruje u drevnim Ruinama koje pamte Nekada Normalan Svijet. Sve više, kako Alantael ulazi dublje u područja Dahoplama, on postaje svjestan kako se Sudbina Svijeta lomi na njemu ...

Alantael postaje Posljednja Iskra Ravnoteže između Dahopoza i Noktarima ... postoji netko tko zna Istinu (athu. Alantael je od Suncopeka 'dobio' dio Dahopoza, a njegov Žitek nije se pokorio - odgovorio je i postao je Žarena), a to je Divana. Divana je, Alantaelu, u jednoj od tih savršeno tamnih Noći, ispričala Priču i otkrila Tajnu koju je naučila kod Stablara (athu. Stablari su jedan od naroda Dahoplama, baš kao i Zagotajni).

Šapatšuma smatrana je kao dio veće - Noćošume, ali usred Šapatšume postoji Tamogaj ... sjećate li se vi koji ovo čitate što se jednom prije dogodilo u Tamogaju? Dakle, Tamogajem vlada Stablarka Pepeldama koju krasi status Demonske Kontese, a time i Vikarine Izgubljenog Vremena ... U prošlosti, prije statusa Demonske Kontese, a time i Vikarine Izgubljenog Vremena, Pepeldama je bila samo normalna djevojka, sve dok je nije iskvarila moć koja je trebala trajati samo do Ponoći! ... Pepeldama nije vratila 'moć Vremena' koja joj je samo 'posuđena' do Ponoći.

Upravo to je prouzročio pojavu zloglasne Parodime koja je prekrila Izgubljeno Vrijeme, uzrokujući da oni koji su došli u kontakt s Parodimom Izgubljenog Vremena izgube svoje Duše i postanu Demonske zvijeri.

... (...) Divana je prihvatila poziv na 'Ponoćni bal' 'Dame u Ogadimu' ... nije ni sanjala u kakvu se opasnost upustila, jer Snove je mogla platiti jedino gubitkom Duše ... međutim, iznenadna pojava 'Kavalira Svjetlosti' u 'dvanaestom otkucaju sata' zbunilo je sve nazočne, čak je i Vrijeme na trenutak ostalo zbunjeno, jer sat na visokoj kuli odjednom je 'otkucao i trinaesti otkucaj' ... (Athumanunh priča o 'trinaestom satu')

... Na trenutak sve Noćurice, na plesnom podiju, ostale su zbunjene, a onda je Divani prišao Alantael u pratnji svojih Tamokosaca, nepopravljivih Odanika Svjetla: Hoćemo li plesati dok Cenus ne izađe, Mjesečeva Kćeri? Holodvorom se na trenutak prelomila tirkizna svjetlost mačeva Svjetlonoša, a potom nestane izmaglice ... granice između Snova i Stvarnosti više nije bilo, a Divana osjeti snažan, ali dovoljno nježan stisak oko struka ... (...)

Budite jako pozorni - jer Pričoslovlje poprima prepoznatljive Priče, ali Netko ipak spretno isprepliće niti tih Priča. Niniva i Ninika opetuju: Nijedna Rasa ne zna sve ...