Nitovezi, Rasa Dremsana Dahoplama, krhki, a opet prkosni - smrtni, ali nikad nemoćni Nitovezi su najraširenija i najprilagodljivija Rasa u Svijetu Dahoplama. Iako im nedostaje urođena magija, dugovječnost ili tjelesne prednosti drugih Rasa Dremsana, Nitovezi posjeduju neusporedivu sposobnost rasta, domišljatosti i odlučnosti. Nitovezi čine okosnicu stanovništva Sanužara - od običnih i cehovskih radnika do znanoznalca, ratobora, uglednika i pobunjenika ...

U Svijetu Sanužara ispunjenom Predonarima, Nitovezi su 'nit' koja sve povezuje. Sve je zapravo počelo eonima ranije, kada su Noćohodi došli u posjed Rukotvorine Vitekrun. Ta regalija nije samo 'davala' moć Anakra(e) ... neoprezno i pretjerano korištenje moglo je dovesti do iskrivljavanja same prirode Žiteka. Nešto takvo dogodilo se u Sanužaru: Nebo je postalo trajno Ogadimno, Cenus kao da više nije imao volju uopće izlaziti iznad Sanužara.

Bića Šapatšume nestajala su tijekom Noći, a naselja su se pretvarala u legla Tame. U Pričoslovlju Athumanunha to je doba Žarodina Zaboravljene Prisege (athu. sjetite se - Žarodini su starija 'braća u oružju' Svjetlonoscima). Dakle, Žarodini su naoružani Mortiluminima - mač poput Oštrosijeka (athu Prisežnikov mač) ne siječe tijelo, već namjeru. Žarodini dolaze iz mjesta koje obavija Koprena Smrti, njihov Dah još traje, ali Sjena Smrti već ima zapisano njihovo ime, kada se pojave Svjetlo utrne, a potom se žarko zapali ...

Dugo su Svjetlonosci pokušavali održati Ravnotežu u Šapatšumi, ali kad su Noktarimi stvorili Noćohorde to više nije bio sukob to je preraslo u invaziju. Te Noći, Svjetlonosci u plavim i srebrenim oklopima, na razrušenom uzvišenju podno Vrištokrešta, držali su svoju zadnju crtu obrane ... Oštrosijeci i Ražobodi natopljeni su svetim Ognjem. Na uzvišenje 'kauljaju' u 'galandrijima' (athu. 'navaljuju u valovima'), ne samo gladni Žiteka, već i dobro organizirani i ustrojeni, Noćohordi Noktapiri.

Bitka se odužila, traje, a situacija se sve više pogoršava ... Tama guši prostor i otežava disanje, Noktapiri koriste strah kao oružje ... Svjetlonosci su na opasnom rubu sloma, još samo nekoliko 'galandrija' i crta obrane puca. Onda pak nešto što nitko, ni Svjetlonosci, ali ni Noktarimi, nije očekivao - Nebo se razdire, jednostavno se kida kao u neizdrživoj boli.

Dahopozi - drevna bića koja su prisegnula kako se više nikada neće miješati u ratove Svijetova, sada su se vratili! Zašto? Noktarimi su njihovi drevni zakleti protivnici, a sada su se umiješali i krše drevni Zakon Ravnoteže. Doveo ih je iskonski Pradonar Erionel (athu. najvjerojatnije na poziv legendarnog Suncopeka).

Erionel je kombinir iz Pradonarije - Pozoid Pozotaur (athu. čovjek-zmaj). Gornja polovica mu je gotovo humanoidna (athu. ljudska), a donja savršeno pozoidna (athu. zmajska). Lice Erionela je mirno, poput vodene površine, ali ispod kože vidljivi su pozoidni živci i svjetlosne šare, ima kristalni rep i oštre kandže na nogama. Erionel – Sklad nije u Tišini, već u slušanju onoga što ne razumiješ.

Dolazak Dahopoza mijenja tijek bitke - njihov 'dahoplam' briše i spaljuje čitave 'galandrije' Noktapira, njihova krila rastjeruju Tamu ... Alantael podiže Oštrosijek, Erionel ga primjećuje i pali prostor oko njega. Vatra spaljuje sve, ali ne i Alantaela - zaštitila su ga moćna krila Suncopeka. Hoće li ova bitka ostaviti Svijet u Ravnoteži ili će Svijet zauvijek potpasti pod vječnu Noć?

... U drevnim zapisima Davnih, pohranjenih u Pustoprahi, usred pustoši Mrazituna, postoji zapis koji spominje - Vječnu Noć. Zapisano je slijedeće: Vječna Noć nije Tama koja dolazi s Neba, to je Tama koja dolazi iz samog središta zemlje ... negdje u dubinama Smrznutog kraljevstva, na raspadnutim granicama, na nepoznatom mjestu, na Groblju Prvih Mrazonara (athu. Groblje Alandskih Kraljeva) - postoji grobnica nazvana Sjena Bez Aroarka. (athu. Aroark je zora, osvit dana, svitanje)