10
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Tamokosci (Bauka)
Pogledi su nam se sreli ... Prsa su mi se stegnula dok mi je trbuh plesao od uzbuđenja koje nisam osjetila mnogo godina. Bila sam u velikoj nevolji, a sam pogled na njega užario i uznemirio je moja osjetila ... Morala sam biti vrlo vrlo pozorna u tome kako se nosim s Alantaelom i svojom neobjašnjivom žudnjom za njim (... Blanka Divani priznaje svoje osjećaje prema Alantaelu)
Upisao:
Apokalipsa Sunca – Vrijeme kobnih Vjetrova rata
Tada pak Athumanunh ugleda nove konjanike, redom djevojke ... 'Amazonke ovdje?!' – zbunjen je bio Athumanunh, ali nisu to bile mitske Amazonke. Bile su to valkire lijepe i bajne mitske ratnice, niža božanstva koje služe bogu Odinu i odvode najhrabrije ratnike u Valhalu nakon što poginu i gdje se pali heroji zatim pripremaju za konačnu i posljednju bitku.
Upisao:
Snovi koji su nestali u vrućem pijesku
Taj jedanaestogodišnji faraon i njegova trinaestogodišnja kraljica bili su samo lutke u rukama svojih savjetnika koji su vidjeli jedinstvenu priliku da se obračunaju sa Ekhnatonovom ostavštinom. Ubrzo je grad snova Akhetaton zauvijek napušten, a Ekhnatonovi nasljednici svoja su imena promijenili u Tutankhamon i Ankhesenpamun.
Upisao:
Faraon sanjar – početak kraja sna
U Akhetatonsko doba poznati Svijet u kojem su vladala velika kraljevstva postajao je sve više Svijetom koji obasjava slava minule moći nekada moćnih i ponosnih kraljeva. Vrijeme je to kada se gasi minojska kultura koju je uništio strahoviti potres, a budi se nova mikenska.
Upisao:
Akhetaton – (Atonovo obzorje) grad iz snova
Toga su dana Nefertiti – velika nasljedna kraljevna u palači, krasotica s pernatom krunom, gospodarica dražesti i njezin suprug Ekhnaton – miljenik Atonov, gospodar obaju zemalja, sin Raov, onaj koji živi od istine, iznenada napustili dotadašnju prijestolnicu Uast (Teba) i pošli potražiti mjesto za novu prijestolnicu Akhetaton.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Noćurica i Svjetlonoša
Vidim tamu u tvojim očima ... Ipak, siguran sam da i u beskrajnim dubinama podzemlja i sumornim odajama tame mora postojati neka iskra svijetla ... (Alantael Divani nakon bitke za Prva vrata Nebovrta)
Upisao:
Kraljica tuđinka
Ta mitanska kraljevna najvjerojatnije je u to doba imala između dvanaest i četrnaest godina, a ta mlađahna djevojka nije nitko drugi do kasnija bajna i zagonetna kraljica Nefertiti.
Upisao:
Nedosanjani san – san koji se pretvorio u divnu pustolovinu
... u samom začetku taj je nedosanjani san bio osuđen na potpunu propast u vrlo kratkom periodu, u samo jednom jedinom ljudskom naraštaju ...
Upisao:
Machu Picchu – izgubljeni sveti grad Inka
Zahvaljujući svojoj skrovitoj poziciji, španjolski osvajači nikad ga nisu pronašli, pa samim time nisu ga opljačkali niti uništili, što je bio slučaj s brojnim drugim gradovima u carstvu Inka. Okružen visokim brdima te vrlo često natkriven kišnim oblacima, bio je poznat samo odabranim pojedincima i rijetkom lokalnom stanovništvu.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Hladnooka vrebačica Duše
Njezina ljepota (Hladnooke) je zapravo u očima promatrača ... većina ljudi ne vide stvari onakvima kakve jesu, sve dok ne postane prekasno ... (Divana Alantaelu o Hladnooki)
Upisao:
Virakocha, Urubamba i kraljevski kondori
Jedino tamo, nigdje drugdje ne postoji nešto ljudskije, lete žive ptice praznim Nebom iznad plime zlatne Zore. Poput mitske 'Enhu' ptice vine se Athumanunh iznad visoke Urubamba planine kad mu odjednom stara skitnica Vjetar svojim neumornim zamahom pridruži jato velikih ptica.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Kupalka protiv Noćurice
One su kupalke, prilazite im oprezno! Njihov um pliva na dubini u kojoj bi se većina utopila.
(Divana upozorava Noćurice prije sraza s Kupalkama)
Upisao:
Doba kada je krokodil napao – zlo i grijeh
Drevni Egipćani bili su uvjereni da su nakon stvaranja Svijeta ljudi živjeli u savršenoj harmoniji s bogovima. Bilo je to 'rajsko vrijeme', 'zlatno doba', ili kako su to drevni Egipćani zapisali bilo je to doba 'kada su ljudski trbusi bili ispunjeni obiljem, doba kada krokodil još nije napadao, doba kada zmije još nisu prijetile ugrizom'.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Divana Noćurica Jantardama
Slobodno i bez straha uđi u grad Svjetlonošo ... iako žarko sunce zalazi, ne boj se Tame, u gradu nema opasnosti, osim žena i djevojaka. (Divana poziva Alantaela u Damodvor)
Upisao:
Sekhemtaui – snaga dviju zemalja (ljubav Izide i Ozirisa)
Kada se Sunce približi zviježđu Lava vode Nila počinju iznenada rasti. Na Nebu se jasno vidi Zvijezda Sotis (Sopdet odnosno Sirijus), počinje poplava koja život donosi, počinje Nova Godina drevnim Egipćanima, a svećenici vide Ozirisa u obličju Upuauta.
Upisao:
Onda kada je 'Nebo progutalo Mjesec'
Noć je sve tamnija, prema Athumanunhu sve nježnija, pa se na trenutak ta drevna egipatska noć Athumanunhu, tom starom heroju bez imena što traži tajne što tako dobro su skrivene, istodobno čini nježna poput leptira, ali i uzbudljiva poput oluje.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Kaverna Vremena
Sunce je zašlo vašem smrtnom svijetu, budale, pomirite se sa svojim krajem, jer dolazi Sumraksat (Smrtokrila prijeti Alantaelu i Svjetlonošama kod Svjetlobedema Neboudtvrde)
Upisao:
Athumanunh u tajnovitom gradu umirućeg Mjeseca
Gleda Athumanunh tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama. Hoda on tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle ljudske prošlosti, neznanja i zagonetki.
Upisao:
Snovi čovječanstva – mitovi i snovi, Stvoritelj i Čovjek
Uvijek će u ljudskim snovima biti nečega što oni nisu kadri razumjeti, nečega u što oni nisu kadri proniknuti. Ljudi su različiti i to je njihovo bogatstvo. Jedni vole pričati, a drugi slušati, pa ako ja prepričavam mitove, a Ti ih čitaš, oboje dijelimo iskonsko mitološko iskustvo, a upravo to iskonsko mitološko iskustvo temeljni je razlog našeg nastanka, trajnosti, razvitka i promjena.
Upisao:
Atlantida – san ili zbilja
Atlantida - mjesto gdje sada konačno u miru i slozi žive 'prvi ljudi' jednom davno prije kažnjeni poradi svog častoljublja i poroka negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo ... ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i plod je samo njegove bujne mašte, ili pak to doista plivaju i igraju se ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Sjenoknjiga Demonoslovlja
Još prije prekida Tišine ja sam bio tu ... ne možete me vidjeti kako dolazim jer ja sam tu ... Egotašt Svjetlonošama
Upisao:
Atlantida – izgubljeni ljudski raj ili neobičan životni mit
… ili je možda Atlantida sinonim za raj na zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda su to bajni vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda Olimp grčkih bogova ... Ja Atlantidu ne tražim više, ja sam je našao tamo gdje se moja mašta i realnost dodiruju i zadovoljio sam se time.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Duhodom (Svijet Duhova)
Jednom davno, u kraljevstvu Bauktame, živjela je moćna i zagonetna demonica po imenu Usudžena. Bila je iskonsko biće neizmjerne ljepote, raspuštene kose crne poput ponoći i očiju koje su blistale i tajanstveno i prkosno ... Polovica Usudžene je 'Dobro', ali ti moraš pogoditi koja je to polovica ... (Divana testira Alantaela na obalama Mora noći)
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Sedam Paklokralja (Paklovrata)
Umoran sam od tebe i te tvoje ljudskosti! – Dušožder Alantaelu pod zidinama Neboutvrde
Upisao:
Quetzalcoatl – bog ili čovjek (vanzemaljac ili konkvistador)
Začudo, Maye ga opisuju kao bradatog čovjeka, a koža mu je bijele boje. Na glavi nosi drevnu toltečku ratničku željeznu kacigu, a u rukama mu spavaju gromovi. Nisu li brada, bijela koža, čelična kaciga i arkebuza glavna obilježja nemilosrdnih konkvistadora.
Upisao:
Drevni zapisi u dolini Nasce
Athumanunh Vam već dugo nije računao, pa će to uraditi sada. Dakle, malo ćemo računati položaj 'lika sa Zagonetnim rukama'. Taj 'Zagonetni lik' kod kojeg se ističu ruke nalazi se među zagonetnim crtežima u dolini Nasce.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Vatrenokosa Divana
... Devet Gospodara Noći čuvaju Onu sa suknjom od žada ...
Upisao:
Dvadeset tisuća milja ispod mora
... koračam poput Pierra Arronaxa, lutam planinama tog davno prije izgubljenog kontinenta, dodirujem tisućama godina stare ruševine nekada moćne i suvremene, hodam tamo gdje su nekada hodali prvi ljudi …
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Dvorište Zvijezda (Čarobna Šuma)
... borit ćemo se s čudovištima! Budite pozorni! Nemojte i sami postati čudovišta! ... (Alantael Svjetlonošama)
Upisao:
Athumanunh izgubljen u moru pijeska
Bilo je to u sam osvit ljudske uljudbe, gotovo tri tisuće godina prije nego smo mi počeli računati svoje Vrijeme. Bijaše to san koji je sanjao, jednom davno prije, jedan sedammiljunski narod koji se tada još nije nazivao Egipćanima ...
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Alantaelov motivacijski govor 'Ratnicima Svijetla' (Svjetlonošama)
Oko ponoći su njezine oči zadobile oblik. Pogled u njima bio je mačkast, napola odlučan, napola nesiguran - pogled zbog kojeg se upada u nevolju ... Da, Alantael je uspio dočarati upravo kako su izgledale, te oči. Izduživale su se prema profinjenim, elegantnim obrvama, nekoliko centimetara od slapa tamne kose ... (Alantael i demon Noći u obličju Sove)
Upisao:
Sopdet – plavetna božica
Plavetna, lijepa i sjajna Zvijezda Sopdet (Sotis) divna je kao što može biti samo božica. Dugo je tako Sopdet imala glavni položaj na Nebu i tada su joj se svi divili poradi njezine neizmjerne ljepote. No, onda stigne doba kada se ona nije osjećala dobro i činilo se da joj se život polako gasi.
Upisao:
Athumanunh sanja Izidin hram
… odavno je sunce već nestalo iza horizonta, a noć je došla iznenada i naglo. Noćas na nebu nema mjeseca, samo krupne zvijezde.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Enzu (Dva) ptica
Tih Svijetlih Olujnih Noći Alantael je spoznao da zapravo Demiurg (Stvoritelj) nije bio 'sam' kada je 'stvarao', tu se još nešto moralo 'umiješati kod stvaranja' ...
Upisao:
Predivno pustinjsko praskozorje pred bitku veličanstvenu
'U ratu uvijek išli ispred, odnosno, na čelu vojske. Borili bi se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nisu ni prezali od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško su podnosili i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad bi gubili bitke.'
Upisao:
Legendarni zlatni grad Manoa - El Dorado
Dakle, ostala je samo legenda koja je desetljećima poslije, a ponekad i u našem dobu znala zagolicati maštu neustrašivih konkvistadora ili avanturista koji su pokušali pronaći ostatke zlatnoga grada Manoa ili El Dorada.
Upisao:
Athumanunhova lutanja
'Iz jezera, izlaze iz jezera! Hej, pa to nije moguće, nemoguće! Idu, iduu na nas! Budite seee, gotovi smo! …
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (5)
Legne Morena u Zlomirov krevet i po grudima njegovim zlim raspusti svoje zlatne kose koje postanu odmah crne. Preobliči se Morena u čistu poslušnost i podređenost, pohotu i podatnost. Unama njezinim raširi se mraz i hladnoća, a tijelo joj postane blijedo, dok su joj oči poprimale boju prezrele maline. Duše Morene i Zlomira se spoje, Morena se preda Zlomiru, a on joj otvori riznicu svoga tamnog srca.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (4)
Ljutito se uhvatiše za kose i počupaše se, no, primijeti ih Svebog i puhne snažno između njih u namjeri da ih razdvoji. Namjera Sveboga uspije, ali kose Moranine polete nošene čistim zrakom i završe u moru, potonu u dubine gdje zahvati ih ponornica Jahorika koja ih odnese u Paklenu.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (3)
Još cvjetovi nisu procvjetali kad ih je sa visokih kula Vidingrada ugledala Božena. Božena je odmah poslala mitsku pticu Crvenperku sa zadaćom da ubere ta četiri cvijeta i donese joj ih. Kada je Crvenperka Boženi donijela četiri ljupka pupoljka, ona ih stavi u Pehar Vječnosti u kojem je bila voda zagrabljena na Izvoru života.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (2)
Uzalud je Svijetlo pogađalo Tamu, uzalud je Dobro udaralo Zlo, uzalud je Svebog mačem ubadao i udarao, ali Crnobog je bio neranjiv i neuništiv ...
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu
'Postoji li Zlo?' – Zlo ne postoji! Zlo je samo odsutnost Dobra zapisao bi Athumanunh! ...
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o moru Jadranskom
Iz 'Spilje samoće', a naročito nakon pada mraka, ili po gustoj magli, Liburnija je izlazila i Velebitom su tada odzavnjali grozni i stravični jecaji, jauci, vriska i rika. Liburnija je postala neobično gnjevna, ljuta, krvoločna i silna, Vidjevši pak je sada takvu, njezina sestra Adrijana, vitkoga stasa i nježna puna ljubavi za svakoga, plave kose i očiju od silne žalosti za sestrom skoči u ralje 'Plavoga zmaja'.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Velebit planini
Velebit je tako odlučio otkriti tajnu Milosti i Surovosti, pa se on uputi u daleku zemlju u kojoj je još uvijek spavao 'Plavi zmaj'. Bila je to zemlja u kojoj je Zvonimir bio naročito blag i topao prema ljudima, bila je to zemlja uzduž koje su se pružali planinski vijenci, protjecale bistre i brze rijeke, sjajila modra i zelena jezera, a na sve strane širila su se pitoma polja, rasle i mirisale zelene šume ...
Upisao:
LEGENDA O EUROPI (grčka mitologija)
Znamo da postoji osobna karma, karma naroda, država, kontinenata, planeta. Hoće li današnja Europa poput one iz legende, konačno zajahati tog bika.? Mitološka Europa je prvo zavedena, silovana i nakon toga postala kraljica. Može li nam mit ukazati kakva je sudbina današnje Europe?
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o otočju Kornati
Dakle, Kornat je bio div zapovjednik vojske divova koji su otkidali velike dijelove stijena i bacali ih na božansku vojsku čime su nanosili teške gubitke ljudima, ali i bogovima.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o 'prvim ljudima'
Udahne Svebog svoj božanski dah muškarcu, a Božena pak ženi, poklone im duše pune plemenitosti, ustrajnosti i marljivosti. Od lišća im ispletoše odjeću i potom im Jakša ovako zapovijedi: 'Idite i Zemlju napućite potomstvom svojim!' Božena pak im ponudi čašu vječnosti u kojoj je bila božanska amitra zaslađena zrncima tuge, a sve u namjeri da ti prvi ljudi nikada ne zaborave spoznaju i suštinu životne radosti.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o potopu
Ovo je dovelo do otvorenog nezadovoljstva divova prema bogovima, a koje je cijelo vrijeme podgrijavao sam Leden. Sada su divovi bili uvjereni u svu svoju snagu, pa su krenuli ugasiti 'nebesko svijetlo' što u sam Osvit Vremena upališe ga bogovi, a pri tomu još su namjeravali srušiti bogove iz krošnje Drva Svijeta, te ih pokoriti pod svoju vlast.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o ljubavi
Zorana pozdravi svoga dragog: 'Sunce moje zlaćano, jesi li to ti? Kako si me samo pronašao u ovoj tami i pustoši? Tko ti je odao gdje sam i tko te je doveo do mene?' Zvonimir se nasmije i tiho joj odgovori: 'Ljubav! Ljubav me je vodila i do tebe dovela.'
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Jutru bez zore
Ne traje li ova Noć malo predugo? Zašto još uvjek svi bogovi Nava spavaju? Zašto Zoranina 'baklja jutarnja' ne gori? Zašto još uvijek Zvonimir nije ustao (zašto Sunce ne izlazi?) i Zašto se pjetao Vidimir još uvjek nije oglasio? ... Tko će probuditi bogove i ljude?!
10
