Godina je Gospodnja 1502. točnije, nadnevak je 1. srpanj 1502. Athumanunh je opetovano u odori španjolskog časnika, a zadaća mu je povjerena direktno od španjolske kraljice. Za Athumanunhovu tajnu zadaću ne zna nitko osim njega i kraljice.

Zadaća pak je na prvi pogled jednostavna, ali vrlo komplicirana i izuzetno teška, jer Athumanunh mora zaštititi Kristofora Kolumba od podvala 'zločestog' guvernera Hispaniole (danas su to Haiti i Dominikanska Republika – po Athumanunhu), a to je gotovo nemoguće, jer ova dvojica ostarjelih ljudi čine gotovo sve da unište jedan drugoga.

Naime, samo prije dvije godine guverner Bobadilla je u okovima i s teškim optužbama vratio Kolumba iz Novog Svijeta u Španjolsku, ali je ovaj oslobođen svih optužbi i vraćen je na obale zapadnog Karipskog mora s dopuštenjem za nastavak svojih istraživanja, no, ovaj puta ima i svog osobnog čuvara -  Athumanunha.

No, Athumanunh je dobio još jednu zadaću koja pak je došla od samoga kralja, a ona je bila – zaštititi i u najvećoj tajnosti doznati koliko je to zlata i ostalih dragocjenosti guverner Bobadilla pripremio za transport u Španjolsku.

Tog jutra1. srpanja 1502. u luci Santa Dominga bilo je usidreno čak 32 španjolske karavele krcate dragocjenostima, a posade su brojile oko 800 španjolskih mornara i vojnika iz pratnje. Cijelom ekspedicijom zapovijedao je iskusni španjolski admiral De Torres. Athumanunh je izuzetno cijenio ovog časnika koji je davao odmah naslutiti da je plemenitog roda i da ga krase plemenite osobine časnika i mornara.

Utovar tereta i sve priprave za plovidbu prema Španjolskoj tekle su i prolazile u najboljem redu, a tada je iznenada zapuhao zapadni vjetar – zapadnjak, kako su ga nazivali ovdje u Novom Svijetu.

Athumanunh primijeti da je Kolumbo vrlo uznemiren i da ga nešto muči, pa stoga oprezno upita iskusnog moreplovca: 'Gospodine, nešto nije u redu?' Kolumbo na Athumanunhovo pitanje začudo odmah odgovori: Da, da moj časniče. Da li da ga upozorim, ili ipak ne? Taj me pokvarenjak vratio kući u lancima i sramoti, a sada želi ispasti heroj, a ne razumije opasnost u koju se upušta ...'

Athumanunh u početku i nije baš bio siguran o čemu govori Kolumbo, ali je znao da je on ipak iskusan moreplovac i da razumije i poznaje opasnosti ovoga naizgled rajskog, ali izuzetno opasnog mora, pa stoga predloži Kolumbu: 'Gospodine, ako sumnjate u opasnost dužni ste s istom upoznati barem admirala De Torresa! Morate zaboraviti vaše razmirice s guvernerom, gospodine morate razmišljati o životima ovih nedužnih vojnika i mornara ...'

'Dobro, dobro, sve mi je kristalno jasno. Hajde vodi me kod tog pokvarenjaka i pobrini se da na našem sastanku bude nazočan i admiral, jer gotovo sam uvjeren i siguran da će me opet ismijati i narugati mi se jer on je prokleta neznalica i ništa ne razumije kakve se sve opasnosti kriju u ovim morima.'

Dobro, za danas bi to bilo to. Sutra će Athumanunh nastaviti priču što se doista dogodilo na zajedničkom ručku Kolumba i Bobadille, kakva je to opasnost prijetila španjolskom brodovlju, te kako se sam Athumanunh našao na jednom od tih brodova usred 'Vražjeg trokuta', što je tamo vidio i doživio i kako je uopće izvukao živu glavu s nekolicinom mornara ... odnosno, zašto je Athumanunh u svoju bilježnicu, usred Vražjeg trokuta, zapisao tajnovitu rečenicu: 'Oni što su umirali molili su da žive, a oni koji pak su bili živi molili su da umru ...'