Otvoreno pomanjkanje zanimanja za dobrim odnosima sa susjedima i prekid svih veza sa saveznicima jednostavno je rasrdilo i podiglo napetost između Egipta i tadašnjih zemalja s kojima je Egipat od najranijeg doba održavao dobre veze (Fenikija, Hati, Akad, Asirija, Mitani, Sumer, Elam, Palestina …)

Ekhnaton je bio prezaposlen i zaokupljen samo vjerom i umjetnošću, pa je na kraju potpuno zaboravio ili gotovo zanemario državničke poslove. Zašto je Ekhnaton tako naprasno prekinuo dobre odnose koje je njegovao njegov otac Amenhotep III. s Hatijskim vladarima, Athumanunhu izgleda nikada neće biti posve jasno.

No, ta Ekhnatonova pretjerana ravnodušnost za među državničke odnose kasnije će mu se itekako odbiti o glavu. Tako uskoro krenuše Hetiti u vojne pohode protiv Egipćana. Redom se stanu odmetati gradovi, ali i cijele pokrajine koje su do tada priznavale vlast Egipta i slale bogate novčane i materijalne danke (Sirija, Amuru, Smirna Byblos …)

Faraon sanjar Ekhnaton i dalje se pravio nezainteresiran za sve što se događa oko njega, a tek po nasilnom ubojstvu Mitanskog kralja Tušarte Ekhnaton se trgnuo. No, bilo je to prekasno i gotovo pogrešno. Naime, Ekhnaton je pokušao poboljšati egipatsko-asirijske odnose i sveze, ali je time na sebe samo navukao bijes i opteretio dobre odnose s babilonskim kraljem Burnaburiashom.

Da bi stvar bila još gora Ekhnatonov odnos s Nefertiti je poremećen i zahlađen, a kako je upravo Nefertiti bila uzor mladom naraštaju Atona, Ekhnaton je zacijelo izgubio i veliki broj sljedbenika i pristalica. Bio je to početak kraja sna kojeg je Ekhnaton davno prije usnuo s predivnom Nefertiti.

U Akhetatonsko doba poznati Svijet u kojem su vladala velika kraljevstva postajao je sve više Svijetom koji obasjava slava minule moći nekada moćnih i ponosnih kraljeva. Vrijeme je to kada se gasi minojska kultura koju je uništio strahoviti potres, a budi se nova mikenska.

Na pozornici neumoljive povijesti pojavljuju se Grci koji doduše pomažu Egiptu protjerati nepodnošljive Hikse koji obitavaju u delti Nila. (Hetitski zapisi iz toga doba spominju ratnike iz naroda Ahiawa, pa Athumanunh može pokušati zaključiti da to možda ima neke veze s Ahejcima (Grcima), jer drugi narod sličnog imena toga doba ne pada mu napamet.

No, ubrzo mikensku kulturu koja je počela nazadovati zamjenjuje tajnovita i još dandanas neistražena hetitska kultura. Hetiti su stvorili moćno kraljevstvo na tlu današnje anadolijske visoravni i bili su manje skloni umjetnosti od Egipćana, a najvjerojatnije poradi toga što su u negostoljubivom podneblju anatolske visoravni, gdje vladaju oštre i duge zime i smjenjuju ih blaga i kratka ljeta, Hetiti više vremena i pozornosti morali posvetiti samom preživljavanju nego ležernoj zabavi.