Noć, ta drevna i misteriozna, ali istodobno uzbudljiva i čarobna noć drevnog Egipta, opet je  Athumanunha zatekla u njegovim lutanjima kroz mitologiju. Dok tako Athumanunh korača i susreće noćne stražare šutljive kao oblake, stražare što čuvaju vrata tajnovita tih misterioznih 'Dvanaest noćnih sati', prolazi Athumanunh kroz Amenti carstvo Svijeta zapadnog, svijeta u kom božica Amentet, kćer Noći, sestra Sna, neumoljivo tka Sudbinu srebrenim nitima što pokloni ih joj bog Khonsu.

Noć je sve tamnija, prema Athumanunhu sve nježnija, pa se na trenutak ta drevna egipatska noć Athumanunhu, tom starom heroju bez imena što traži tajne što tako dobro su skrivene, istodobno čini nježna poput leptira, ali i uzbudljiva poput oluje. No, bilo kako da bilo, Athumanunh je na trenutak poput velikog 'ur mauua' prošao kroz 're stauu' tajnovitog mjesta u dvorani 'sed', te poput bića 'ahu', poput 'semaa ur' uzeo obličje 'akh' kako bi na trenutak mogao opetovano vidjeti davno prije izgubljene prijatelje što počivaju poput 'onih manje revnih i vjernih', ali i 'onih čije je srce bilo ma'at' na 'poljima nade i obećanja'.

No, neumoljivi Nehebkau, taj revni i uvijek budan stražar, opasnog izgleda jednostavno se postavio ispred Athumanunha te ga zaustavio: 'Vrati se natrag Athumanunh, jer tvoje je kraljevstvo Jabti i još uvijek nisi pozvan u kraljevstvo Amenti.

Ako još uvijek ne razumijete, sada ću vam malo pomoći: Athumanunh je pokušao proniknuti gdje to obitavaju bića Unnefer, ili 'oni koji ne znaju za nestanak', ili 'oni koji ne znaju za umor', ali zaustavili su ga revni 'čuvari polja nade i obećanja' na njegovom koračanju kroz drevnu egipatsku mitologiju gdje je susreo neka mitološka bića i božanstva iz mitološkog svijeta drevnih Egipćana.

Zapravo, na uskom područje plodne zemlje, zemlje koja je omeđena opasnim pješčanim pustinjama i visokim kamenim liticama, u zemlji gdje prebivaju strašni i zli duhovi, Athumanunh se susreo s 'čuvarima polja nade i obećanja'.

Imena tih nevjerojatnih bića, što mijenjaju svoja imena i obličja, pa se tako pojavljuju na trenutak u ljudskom, pa onda u životinjskom, nedugo nakon toga u biljnom, da bi se napokon na kraju utjelovili u nekom složenom obličju, su slijedeća: Aken, Kherti, Nemti, Mahaf i Khentiamenti.

Athumanunh pozdravlja ta nevjerojatna i gotovo nezamisliva bića riječima koje oni razumiju i u kojima prepoznaju Athumanunhove dobre namjere: 'O, Vi bića Unnefer, dajte da pijem ono što i Vi pijete, dajte da živim kao što Vi živite, dajte da budem snažan kao što ste Vi snažni!'

Bića pozdrave Athumanunha otvorenim dlanom desne ruke što drevni je pozdrav dobrodošlice i dobrih namjera: 'Neka ti je noć sklona Athumanunh! Otkuda ti u ovo doba i na ovom mjestu? Upozoren si da se vratiš u kraljevstvo Jabti, jer kraljevstvo Amenti još uvijek nije spremno za tebe! Što lutaš poljima nade i obećanja? Što tražiš 'Ti koji hodaš uspravno'

Athumanunh zna tajni jezik bića Unnefer, pa mirno odgovori: 'Tražim 'niut pet' (nebeski grad) i njegove stanovnike 'henememet' (nebeski ljudi). Misteriozna bića Unnefer pogledaju se međusobno, razmjene misli svoje, a potom Mahaf odgovori Athumanunhu: 'Dobit ćeš dvije priče i ništa više! Kad čuješ priče vraćaš se u Jabti!'

Dakako, priče ćete ćuti (čitati i vi, ali sutra i prekosutra) ...