Moglo je to biti u sam osvit ljudske uljudbe, gotovo tri tisuće godina prije nego smo mi današnji ljudi uopće i počeli računati svoje Vrijeme. Athumanunh je odlučio napisati nekoliko slijedećih tekstova u kojima će samo na sebi svojstven način miješati san i stvarnost, mitologiju i drevnu povijest.

Prvi bogovi koje su štovali starovjeki i drevni Egipćani bijahu mačke, krave, bikovi, ovnovi, kućne životinje koje su voljeli, ali ih se istodobno i poradi njihove nijemosti strašno bojali. Bijaše to davno, jako davno, prije samog Osvita Vremena, a onda u sam Osvit Vremena postadoše oni od lutajućih nomada naseljenici i seljaci zemljodjelci čiji je život postao ovisan o silama tajnovite i moćne Prirode.

Dakle, bogovi drevnih Egipćana uspeše se na Nebo i poprimiše obličja Sunca, Mjeseca i Zvijezda. U njihovim božanskim obličjima životinjsko zamijeni ljudsko, a veliki, moćan i životodavan Nil postane kolijevka u kojem se zanjihala prva ljudska uljudba. Polako, ali sigurno stanu se rađati čovjekove ideje i dostignuća koje će nezaustavljivo postati njegove trajne stečevine.

Potrajalo je to tako tisućama godina, a onda je jedan naraštaj drevnih Egipćana usnuo još neobičniji, još plavetniji san, san u kojem je sanjao jednog jedinog boga, potpunu slobodu umjetničkog stvaranja, veličanje Prirode kao čovjekovog okružja i niz drugih ljudskih vrijednosti koje će pak tek nakon slijedećih tri tisuće godina postati niti vodilje suvremene ljudske uljudbe.

Dakako, Athumanunh piše o snu naraštaja drevnih Egipćana koji je iznjedrio Atona – boga samo jednog jedinog naraštaja, a čija je nevolja bila jedino to što je taj san usnut ipak mnogo ranije nego što je mogao biti shvaćen i prihvaćen. Tako su na sebe, oni koji su sanjali taj san, navukli otvorenu mržnju i neprijateljstvo onih koji su, u tom starovjekom drevnom Egiptu, tako ljubomorno čuvali svoje povlastice i tradiciju.

Taj zamišljen Ekhnatonov Svijet, s jednim bogom, ljubavlju prema Prirodi i Svijetu, izbjegavanjem neprijateljstava s Okolnim narodima te prožet i nadahnut općim mirotvorstvom – u samom začetku bio osuđen na potpunu propast u vrlo kratkom periodu u samo jednom jedinom ljudskom naraštaju. Ne samo što je neshvaćeni Ekhnaton izgubio vlast, a najvjerojatnije i život nasilno, nego je i njegov san i djelo zatrto gdje je to god bilo moguće.

Starim je bogovima vraćena moć, a ime Atona izbrisano je sa svih mjesta gdje je bilo uklesano. Mladi nasljednik Ekhnatonov, dječak Tuthankhaton, sin Ekhnatonov s prvom ženom, prisiljen je napustiti očevu prijestolnicu koja je bila stara tek desetljeće i pol, te promijeniti svoje ime u Tuthankhamun. Tako je od 'Živuće prispodobe Atonove' on postao 'Živuća prispodoba Amunova' …

Kako se to zapravo dogodilo i što se sve događalo u tom 'plavetnom nikada dosanjanom snu' nekoliko dana pričat će Vam Athumanunh na samo njemu svojstven i razumljiv način.