Muvrem (Dubokor) stoji na samom čelu panteona kao pradavni izvor, čuvar vremena i nepomično srce Začarane šume. On nije bog koji juri kroz šipražje ili mijenja oblike; on je sama bit opstanka, utjelovljenje sjećanja i stabilnosti bez kojih bi se cijeli šumski ekosustav urušio u Kaos.

Muvrem se rijetko kreće, a kada to učini, šumom odjekuje duboki, podzemni tutanj nalik potresu. Prikazuje se kao kolosalno, humanidno Biće u potpunosti srašteno s prastarim drvom hrasta. Njegova koža je debela, ispucala kora prekrivena stoljetnim slojevima sive mahovine i lišajeva. Umjesto kose i brade, iz glave mu izrastaju moćne, razgranate krošnje koje se isprepliću s nebom.

Muvremove oči nemaju zjenice, to su zapravo dvije duplje ispunjene mekim, smaragdno-zelenim sjajem, sličnim svjetlosti koja se u rano jutro probija kroz gustu krošnju. Kad progovori, Muvremov glas je spor, dubok i rezonira iz same zemlje. Smrtnicima zvuči kao škripanje masivnog drveća na jakom vjetru ili kao kotrljanje kamenja u daljini.

Muvremova primarna zadaća je održavanje Velikog tkanja – nevidljive mreže koja povezuje svako živo biće u šumi. Kao Budan (athu. Čuvar šumskog pamćenja), Muvrem pamti sve što se ikada dogodilo u Vilovitoj šumi. Preko podzemne mreže korijenja on prima informacije iz najudaljenijih kutaka šume. On zna kada padne i najmanji list i kada se rodi nova zvijer.

Muvrem je Sidro Stvarnosti Vilovite šume, a njegovo pradavno korijenje seže do samog središta Svijeta (athu. Vilovita šuma pripada Visisvjetu Pričoslovlja). Muvremovo korijenje doslovce drži tlo Vilovite šume na okupu, sprječavajući da je 'vanjski svijet' proždre ili Anakra unutar nje ispari. Dokle god je Muvrem budan i zdrav, šuma je sigurna od potpunog uništenja.

Kao 'neutralni sudac' Divodrva (athu. odgovara panteonu bogova. Divko je bog, a Divana je božica, ponekad Athumanunh takva božanstva naziva Božak i Božena). Dakle Božak Muvrem ne staje na stranu 'Domene Rasta' (athu. potrebno je dodatno pojašnjenje) (athu. Rasten i Vesmira) niti na stranu 'Domene Propadanja' (athu. Trulen). Muvrem razumije kako je smrt drveta jednako važna kao i nicanje novog izdanka. On intervenira samo kada jedna sila prijeti potpuno uništi drugu, čime bi se narušio Balans Svealana (athu. kozmički balans).

U samom geografskom i magičnom središtu Vilovite šume nalazi se Praskor – skriveni proplanak na kojem Muvrem vječno prebiva. Šumobića (athu. Vilke, Vilani ...), Šumodusi (athu. Gajdusi, Drvodusi ... ), ali i rijetki smrtni Čarači dolaze do Praskora Svebla tražeći savjet u vremenima velikih kriza. Međutim, Muvrem odgovara u zagonetkama ili kroz Vidoslute, jer on Vrijeme ne vidi kao ravnu crtu, već kao godove na drvetu – sve se događa istovremeno.

Muvremu se ne prinose 'krvne žrtve', a najveći čin štovanja Muvrema je 'ritualni muk'. Jednom godišnje, tijekom najduže Noći, cijela Vilovita šuma utihne na nekoliko Stigmi (athu. jedan Blok). Životinje ne love, ptice ne pjevaju, a Erodah stane. U toj potpunoj tišini sluša se kucanje Muvremovog srca duboko u zemlji, što je znak da će Vilovita šuma preživjeti još jedan ciklus (athu. Nala, zapravo godina).

Vi koji ovo čitate - budite pozorni! Athumanunh vas je 'odveo' u Visisvjet Velinara ... Velinari su zapravo rasa divovskog rasta (athu. 2,5 do 4 m) i pripadaju rasama iskonskih Predonara (athu. Alandera). To su Drvonari (athu. 'narodi drva'), Kamenari (athu. 'narodi kamena') ... Međutim, Athumanunh vam zapravo opisuje njihove Božake i Božene! Nemojte tražiti nekakve poveznice s 'poznatim mitologijama' (athu. Athumanunhov Visisvijet 'kombinira' Keltsku, Slavensku, Skandinavsku, ali i Sjevernoameričku mitologiju i to u 'kombinacijama' na samo 'Athumanunhu svojstven način' ...