Bez prolijevanja kapi krvi, njegova je ruka prošla kroz Alantaelov čelični oklop i prsa, izvukavši njegovu samu bit – blistavu, crvenu svjetlosferu koja je kucala u ritmu Kavalirova života. Anupaut je položio Kavalirovo srce na praznu stranu Vage. Kamen je zaškripao. Alantael je pao na koljena, ostavši bez daha, osjećajući strašnu prazninu u prsima. Vaga se divlje zaljuljala. Pero se podiglo, a željezna strana sa srcem je potonula. Bili su to Alantaelovi grijesi iz bitaka – životi koje je uzeo, krv koju je prolio – vukli su Vagu prema dolje.

No, tada je Alantael pomislio na Divanino lice, na zavjet koji je dao toj ženi, toj Noćurici ... Srce je odjednom zasjalo jače, a željezna se strana počela dizati, Vaga se umirila. Dvije strane bile su u savršenoj, ali jezivoj ravnoteži. Anupaut je promatrao prizor, a njegove oči su se suzile. Uravnotežen si, nisi proklet, ali nisi ni čist ... Možeš saznati Tajnu o Prvom dahu, ali to znanje ima svoju cijenu, Svjetlonošo ... moja cijena je vječna!

Tajna koju tražiš dopustit će njezinoj duši povratak u tijelo. Ona će živjeti, disati i vidjeti Cenus, ali ti je nikada više nećeš vidjeti! Cijena njezina života je tvoja prisutnost ovdje, a tvoje srce ostaje na mojoj Vagi. Tvoj oklop postat će dio ovih ruina, a tvoja sjena postat će moj novi Vidobud. Kada ona otvori oči na sjeveru, ti ćeš preuzeti moje mjesto na pragu Mirkuta ALiza, čuvajući ulaz od drugih kradljivaca života. Hoćeš li prihvatiti kletvu? Alantael je pogledao u 'prazninu u svojim prsima', a zatim u nepomičnu Vagu. Znao je kako će se s ovog mjesta teško vratiti.

U trenutku kada je Anupaut izrekao cijenu, u Holodvoru je zavladala tišina teža od Sitnozrna Pustoprahe. Alantael je klečao, bez daha i bez kucaja u prsima, dok je njegovo blistavo srce stajalo u savršenoj ravnoteži s Pra'arp(inim) perom. Anupaut je pružio ruku da zapečati pogodbu, uvjeren da je dobio još jednog vječnog Budopaza. No, Alantael nije bio samo ratobor ... bio je čovjek koji je proveo godine proučavajući drevne svitke i zakone Duata prije nego što je uopće krenuo na ovo putovanje. Znao je da se Nedokučivi uvijek drže doslovnog slova svojih kletvi.

Alantael pribjegne kockarskom potezu: Prihvaćam cijenu, Gospodaru svetih Zemalja, progovorio je, a glas mu je bio jedva čujni šapat. Moje srce ostaje na tvojoj Vagi. Moja sjena pripada tebi. Moje tijelo više neće vidjeti sjever ... Anupaut je klimnuo, a iz njegovih je pandži potekla crna magija koja je počela obavijati Kavalirov oklop, pretvarajući ga u tamni kamen ruševina. U istom trenutku, u Alantaelov um se urezala Tajna o Prvom dahu – riječi snage koje mogu probuditi njegovu voljenu Divanu.

No, prije nego što ga je kletva potpuno skamenila, Alantael je upregnuo svoje preostale snage i posegnuo za svojim opasnim planom. Rekao si da moje srce mora ostati na Vagi kako bi ona živjela!? Uzviknuo je Alantael, a oči su mu zasjale prkosom ... Dobro, ostat će! Istodobno s tim riječima, Alantael je drugom rukom izvadio mali, kristalni flakon (athu. Flakon je dekorativna staklena ili porculanska bočica koja se koristi za čuvanje tekućina, najčešće parfema) koji je skrivao ispod oklopa. U njemu se nalazila Voda Vječnog Zaborava zahvačena iz najdubljih sjevernih izvora – čarobna tekućina koja trenutno skamenjuje sve što dotakne, čuvajući joj oblik i težinu u Vječnosti.

Alantael je prolio tekućinu izravno preko svog 'sferosrca' koje je stajalo na Vagi. Kupola od prozirnog, neprobojnog kristala trenutno se formirala oko njegova 'sferosrca' i Pra'arp(ina) pera, stapajući ih s metalnom tezgom Vage u jednu neraskidivu cjelinu. Vaga je ostala u savršenoj ravnoteži – zauvijek! Nitko, pa ni sam Anupaut, nije je više mogao pomaknuti niti skinuti srce s nje bez da uništi samu Vagu Istine.