Hladan noćni Erodah (athu. Taledalan) nosio je Sipiharski Sitnozrn koji je grebao po teškom oklopu Alandskog Kavalira, dok je on stajao pred monumentalnim, napola urušenim Oboholom. Iz tmine Štovališta Obohola zakoračila je Laona, drevna Sipiharska božica rata i iscjeljenja, s tijelom žene i zastrašujućom glavom lavice, dok joj je nad glavom svijetlio užareni Cenusov disk.

Kavalir je osjetio kako mu koljena klecaju pod težinom njezine prisutnosti. Miris krvi i spaljene zemlje ispunio je zrak. Nije izvukao mač, spoznao je već prije kako protiv ovakvog božanstva čelik nije rješenje. Mehetmet (athu. Laona) ga je fiksirala svojim zlatnim, mačjim očima, a iz njezina grla dopiralo je duboko, vibrirajuće režanje koje je potresalo same temelje Obohola.

Glatkim, ali grmljavinskim glasom Mehetmet upita Kavalira Svjetla: Što tražiš ovdje, smrtniče u željeznoj ljusci? Tvoj oklop je igračka za zub Mehena (athu. Vremena), a tvoje srce kuca ritmom straha koji osjećam s kilometara udaljenosti. Oslanjajući se na rukohvat mača Alantael mirno odgovori: Ne tražim slavu, moćna Mehetmet Trepeta. Tražim Istinu. Moja domovina na sjeveru šapće o kletvi, a moji su Vidani na granicama ovog Sitnozrna nestali bez traga i glasa. Nešto opasno dolazi!

Laona prilazi bliže, a njezina aura isijava vrelinu Sipiharske poldnevice: Ono što dolazi nije živo, Svjetlonošo. Ti i tvoji Galanteri pripremate se za ratove od krvi i mesa. Ali noćas ... noćas Pustoprahom hoda Mrtva vojska. Čuo sam priče o Sjenama koje ubijaju u Mraku. Mislili smo da su to samo tlapnje uplašenih Putujućih ljudi ... Kakva je to vojska?

To su proždirači duša, Meha pali ratobori izbrisanih imena koji su sklopili pakt s Tminom. Oni nemaju tijela koja tvoj mač može rasjeći. Kreću se pod zaštitom apsolutnog Mraka, nevidljivi ljudskom oku. Tamo gdje oni prođu, ostaje samo hladnoća i prazne ljušture onoga što su nekada bili ljudi. Ako su nevidljivi i mrtvi, kako ih možemo zaustaviti? Mogu li ih moji Tamokosci zadržati na zidinama? Ozbiljno upita Alantael.

Mehetmet se gorko nasmije, pokazujući oštre očnjake: Tvoje zidine su za njih samo Parodima. Oni se hrane vašim strahom. Kada padne Noć, njihova nevidljivost je potpuna. Možeš ih osjetiti tek kada ti hladni prst smrti dotakne srce. Alantael još ozbiljnije: Ti si božica rata, ali i zaštitnica. Ti vodiš Cenusovo oko! Sigurno postoji način kako ih istjerati na svjetlo.

Moja srdžba može spaliti vojske, ali ova kuga raste u odsutnosti moga oca Rahaua. Da bi ih učinio vidljivima, moraš donijeti žrtvu. Mrak se ne pobjeđuje čelikom, već živom vatrom i nepokolebljivom voljom. Kada osjetiš da Taledalan naglo utihne i da se Stelari gase, znat ćeš da su tu. Tada morate zapaliti sve vatre, natopiti strijele u Sveulu i natjerati ih da pokažu svoje obrise i obličja u plamenu.

Alantael se ispravi, snažno stisnuvši šaku: Onda ćemo zapaliti samu zemlju ako moramo. Hvala ti na savjetu i upozorenju, Nedokučiva Mehetmet. Laona Mehetmet okrene se natrag prema tmini Obohola tiho izgovorivši: Idi, Svjetlonošo. Idi i pripremi svoje ljude za Noć koja možda nikada neće svjedočiti Zori. Ako padneš, tvoja će duša hodati s njima ... Ako pak izdržiš do prvih zraka Cenusa ... preživjet ćete!