Budući da je vaga bila u savršenoj ravnoteži, zakon Haduhetlana bio je zadovoljen i Alantaelovo srce više nije moralo biti zarobljeno pod Anupautovim nadzorom. Anununa je brzo reagirala, skinula srce s Vage i predala ga Divani u ruke. Uzmi ga i bježi natrag kroz Koprenu Svjetova prije nego što se moj suprug vrati. Jonuna ga je pročistila od Prošlosti, a tvoja mu je Anakra vratila Budućnost. Vrati ga u njegova prsa prije nego što prve zrake Cenusa dotaknu Svjetodol.

Divana se duboko naklonila božicama, izražavajući im vječnu zahvalnost. Uz blagoslov Anunune i pročišćavajuću moć Jonune, pojurila je natrag kroz Tminu Haduhetlana, vođena svjetlošću vlastite Anakre. Probudila se u Smrtnom svijetu Svjetodola, trzajem se podigavši tik uz Alantaelovo nepomično tijelo. Prve zrake Cenusa upravo su se probijale kroz krošnje drveća.

Divana je nježno položila blistavo, pročišćeno srce na Alantaelova prsa. Njezina Anakra Noćurica je zaiskrila, a srce je utonulo natrag na svoje prirodno mjesto. Alantael je duboko udahnuo, a obraze mu je trenutačno preplavilo rumenilo života. Otvorio je oči i ugledao Divanu, koja se nasmiješila, znajući da su drevne božice Sipihare održale svoje obećanje i dopustile ljubavi u prevari Sudbine.

U Haduhetlanu, usred Holodvora dviju Istina vladala je u grobna Tišinu nakon što je Divana napustile Obohol Sipihare. Golema zlatna Vaga stajala je nepomično, a tas na kojem je donedavno ležalo Alantaelovo srce bio je prazan ... pero Pra'arp lagano je titralo na povjetarcu Haduhetlana, dok je iz Tame kolosalnih stupova izranjala visoka, vitka prilika. Anupaut, čuvar Vage Istine i gospodar voštanifikacije (athu. mumifikacije). Zakoračio je na crni granit. Njegova šakalska glava bila je blago pognuta, a tamne oči odmah su se fiksirale na prazan tas.

Njegova nazočnost donijela je hladnoću koja je natjerala i samu Ham'Am(au) na uzmak i šćućuren položaj u kutu Holodvora. Anununa je stajala pokraj Vage, mirna i dostojanstvena, s dijademom u obliku šakala koja je blistala na prigušenom svjetlu Haduhetlana. Vaga je bila mirna, no, na njoj je ipak nedostajala težina koja je prepolovila njezinu pravednost, progovorio je Anupaut, a glas mu je bio poput trenja teškog kamenja. Gdje je srce smrtnika koje je vuklo tas prema tlu, Anununa?

Tamo gdje i pripada, moj gospodaru, odgovorila je Anununa, ne skrećući pogled ni trenutka. Vraćeno je u prsa koja su ga nosila kroz Sitnozrn i krv. Anupaut je napravio korak naprijed, prijetećeg pogleda,a u ruci mu je bljesnuo zlatni Ankhštap. Zakon Haduhetlana je jasan. Ono što jednom dotakne Vagu pravednosti, ne napušta Obohol dok se presuda ne izvrši! Tko je dopustio smrtnoj Anakri narušavanje reda koji čuvamo Ciklocenima?

Red nije narušen, rekla je Anuna mirno, polažući ruku na hladno zlato vage. Pogledaj pero Pra'arp, Anupaute. Stoji li u ravnoteži? Da. Zakon je zadovoljen. Srce koje je ovdje ležalo nije oteto niti je ukradeno silom. Ono je pročišćeno. Anupaut je suzio oči, a njegove oštre uši su se trznule. Pročišćeno? Anakrom one Noćurice koja je mirisala na živu zelenu šumu i gorku Smrtovku? Osjećam njezin trag u zraku. Nijedan smrtnik nema moć oprati grijehe i tugu s ljudskog srca na ovom mjestu ...

Noćurica je samo donijela namjeru i ljubav, ali pročišćenje je došlo iz našeg vlastitog izvora, objasnila je Anununa, a na licu joj se pojavio blagi, ponosni smiješak. Tvoja kćer, Jonuna, izlila je 'svetu vodu' na Kavalirovo srce. Oprala je težinu rata i crnilo tuge koja ga je vukla prema dolje. Kad je teret nestao, srce je postalo lako poput pera istine. Vaga se sama izjednačila.

Anupaut je na trenutak zašutio. (athu. izgleda kako ni sami Nedokućivi nisu bezosjećajni prema svojim kćerima) Pogledao je prema tamnom kutu Holodvora gdje je Ham'Am tiho režala, razočarana što je ostala bez plijena. Zatim je ponovno pogledao svoju suprugu ozbiljno. Jonuna je još mlada, njezino srce lako dirne patnja živih, rekao je Anupaut, a ton glasa mu je postao manje oštar, poprimajući duboku mudrost vječnosti Nedokučivih ... ali ti, Anununa ... ti si čuvarica ovog Obohola jednako kao i ja. Zašto si dopustila da smrtnica napusti Haduhetlan s onim što je Vaga jednom preuzela?

Zato što si ti sudac, Anupaute, ali ja sam zaštitnica onih koji prelaze u ovaj Svijet, odgovorila je supružniku Anununa tiho, prilazeći mu sve bliže. Kavalirovo srce nije bilo zlo. Bilo je samo slomljeno i preteško za ovaj Svijet, a previše živo za tvoj Stratium. Da je ostalo ovdje, stvorilo bi vječnu sjenu bez svrhe. Pustila sam ga jer pravednost bez milosti nije Istina Remore – to je samo hladna presuda. Dopustila sam ljubavi neka dovrši ono što je tvoja Vaga započela.

Anupaut je još dugo promatrao prazan tas vage. Zatim je polako spustio svoj zlatni Ankhštap, a napetost u Holodvoru je nestala. Tiho je duboko uzdahnuo, a taj udah je zvučao poput Erodaha Sipihare u Sumrak. Vaga nikada ne griješi, zaključio je Anupaut, okrećući se prema ulazu u Obohol. Ako je Vaga pokazala savršenu Ravnotežu nakon što je Jonuna izlila vodu, onda je Sudbina tog Kavalira Svjetla uistinu bila vratiti se među žive ...

Ipak, Anununa, pripazi na našu kćer ... Granica između Svijeta živih i Svijeta mrtvih mora ostati čvrsta. Sljedeći put, Vaga se neće tako lako smilovati. Anununa je kimnula glavom s dubokim poštovanjem, znajući da je njezina mudrost prevagnula, a Anupaut se polako povukao natrag u sjene Obohola, ostavljajući Vagu u iščekivanju sljedeće Duše.