Alantael je na kraju dogovora s Upupautom zapitao: Kako ću prepoznati i znati gdje trebam udariti ako ne vidimo neprijatelja? Upupaut ispruži ruku i dotakne Alantaelov mač, ostavljajući na njemu privremeni srebrni sjaj: Kada bitka otpočne, moji će ratobori udariti prvi. Tamo gdje naši svjetlosni mačevi presijeku Mrak, nevidljivi mrtvaci će na trenutak postati vidljivi - izgledat će to kao Prahodim koji gori u Noći. To će biti znak za tvoj napad. Jesi li sada spreman voditi svoje smrtnike u Nenetet?

Alantael čvrsto stegne rukohvat svog sada još blistavijeg Oštrosijeka: Moje je srce spremno, a moji će ljudi pratiti tvoj korak. Otvori nam put, Nedokučivi! Onda krenimo! Noć je duga, a Setapova vojska je blizu. Neka tvoji Tamokosci ne posustaju, jer noćas hodamo zajedno! Ne okrenuvši se, izgovori Upupaut i nestane u kovitlacu Sitnozrna Sipihare. Pustopraha je utihnula. Erodah koji je satima zavijao oko tabora Svjetlonoša odjednom je stao, a Aer je postao neprirodno hladan, toliko da se dah Svjetlonoša ledio u Orbitiku. Na Nebu iznad tabora, jedan po jedan Stelar, počeo se gasiti i gubiti svoj sjaj, kao da ih gasi neka nevidljiva 'crna ruka' ...

Setapova Mrtva vojska je stigla, a dramatičan i mističan početak bitke, u kojoj će se sudariti vječiti Mrak, čelik i drevna Svjetlost, postao je sve neizbježniji. U taboru Svjetlonoša, smještenom između Sipina Sitnozrna Pustoprahe, vladala je napeta Tišina prije užasa ... Svjetlonoše u teškim oklopima stajali su u zbijenim formacijama sa štitovima okrenutim prema Tmini. Ruke su im podrhtavale, ne od zime, već od iskonskog Straha. Posvuda oko njih gorjele su goleme lomače i baklje natopljene posvećenim Svetulom, bacajući nemirne sjene na Sitnozrn.

Onda, polako, ali iznenada i sigurno, Mrak s ruba tabora počeo se micati. Nije to bila obična Tmina - bio je to gusti, živi Mrak koji je puzao po tlu, gaseći male žeravice i donoseći miris truleži i starog Pepeldima. Čuo se samo jeziv, potmuli zvuk poput tisuća bosih nogu koje istodobno gaze po suhom lišću, iako se pred njima nije vidjelo ništa.

U trenutku kada je Mrakotam zakoračio na prve crte tabora, Svjetlonoše su osjetili kako im srca stišće ledeni stisak Smrti. No, prije nego što je panika preuzela tabor, s Neba se spustio srebrni snop Svjetlosti. Upupaut je iskoračio naprijed. Njegova vučja glava bila je podignuta prema crnom Nebu, a iz njegova grla prolomio se moćan, urlik Klikoboj koji je razbio jezivu Tišinu Pustoprahe. Podigao je svoj Pikobod, a iza njega je, poput vala blistavog oceana, jurnula 'Vojska pravednih'. Stotine svjetlucavih, prozirnih Nuharaskih ratobora s mačevima od čistog Stelarnog sjaja projurilo je kroz redove Svjetlonoša, jureći ravno u nevidljivu Tminu ...

Bio je to sudar dvaju Svjetova, sudar je odjeknuo kroz noćnu Tminu, 'Vojska pravednih' i 'Mrtva vojska' sudarile su se žestoko ... tabor Svjetlonoša je postao poprište nadrealnog rata u kojem se odvija fantastična bitka u zaglušujućoj Tišini ... Nevidljivo postaje vidljivo: Tamo gdje bi svjetlosni mač Vagara Nuhare presjekao Aer, začuo bi se Sablasni vrisak. U tom djeliću sekunde, u bljesku srebrne Svjetlosti, obrisi Setapovih ratobora postajali su vidljivi. Izgledali su poput izduženih, unakaženih ljudskih figura satkanih od crnog Prahodima i Pepelpraha koji gori.

Svjetlonoše istodobno na Alantaelov znak jurnu u akciju: Sada! Udrite tamo gdje gori Pepelprah! Povikao je Alantael, podižući svoj Oštrosijek koji je gorio i još jače blistao. Začuo se novi sudar, ovaj put Vatre i Čelika streličari su otpustili tetive lukova. Tisuće strijele natopljenih zapaljenim Svetulom poletjele su kroz Aer, stvarajući vatrenu kišu.

Kada bi zapaljena strijela prošla kroz nevidljivog neprijatelja, vatra bi zahvatila njegovu sjenovitu formu, tjerajući ga da gori jarkim plamenom i postane laka meta za mačeve i Pikobode Tamokosaca. Alantael je jurnuo kroz prve redove, sijekući svojim blistavim Oštrosijekom crne Sjene koje su se raspršivale u ništavilo pri svakom dodiru s njegovom oštricom. Pokraj njega, divovski vuk Upupaut svojim je lukom obarao nevidljive zvijeri, dok su Svjetlonoše i drevni duhovi NubMetUat, rame uz rame, držali crtu protiv Ponora koji ih je pokušavao progutati.

Bitka za opstanak Svijetodola tako je počela, rasplamsala se, a Sipiharski Sitnozrn počeo je svijetliti od mješavine paleži i božanske Svjetlosti ...