Božena Bistra u panteonu Divodrva Velinara Vilovite šume zauzima mjesto 'žive vode', pročišćenja i mističnog vela. Dok prastari Božak Muvrem predstavlja nepomični um šume, a Rogosar njezin divlji nagon, Bistra je njezin emotivni tok i njezina krv. Ona je Divana (athu. božanstvo, ali ponekad Athumanunh to ime poistovjećuje s imenima Božene, Božice ...) šumskih potoka, skrivenih Vrela (athu. izvora), jutarnje rose (athu. Srebrosuza) i guste Dahodime (athu. izmaglice) koja se podiže s površine jezera kako bi sakrila tajne šumskog Stratiuma (athu. carstva).

Bistra je 'po Athumanunhu, fluidno Biće koje rijetko zadržava fiksno, čvrsto obličje. Njezina je pojava neraskidivo vezana uz vodene površine Vilovite šume. Dakle, po Athumanunhu, Bistra je Vodovilka (athu. vodena vila, ali nikako je ne pomiješati s Kupalkama!) koja se najčešće manifestira kao predivna, eterična žena koja kao da je isklesana od tekućeg srebra i najčišće izvorske vode.

Njezina duga kosa teče poput slapova preko njezinih ramena, prelijevajući se u nijansama tirkizne, tamnoplave i srebrne boje, a u njoj svjetlucaju sitni riječni biseri i riječna trava. Odjeveno u haljinu od Dimodahe njezino tijelo ne dotiče čvrsto tlo, pa ona doslovno lebdi iznad vode ili hoda po njezinoj površini ne stvarajući ni najmanji valić. Odjevena je uvijek u prozirnu haljinu satkanu od riječne Dimodahe i jutarnje Srebrosuze koja se neprestano mreška i mijenja obličje na šumskom Erodahu Vilopir.

Bistrine oči su duboke, bistre i potpuno crne, poput zrcala šumskog jezera u mirnoj Noći. U njima se može vidjeti odraz vlastite duše – onaj tko pogleda u Bistrine oči vidi svoje najdublje Istine, Strahove i Grijehe ... Njezinu prisutnost najavljuje čaroban, smirujući zvuk mrmora (athu. žubora) potoka, kapanja vode s lišća ili tiha, melodična pjesma koja zvuči poput mrmorenja (athu. žuborenja) vode preko glatkih riječnih oblutaka.

Bistra je 'pročišćivačica šume', darovateljica zdravlja i gospodarica Vidosluta (athu. iluzija). Bez njezine vode, Vilovita šuma bi se pretvorila u suho, beživotni Cintograb (athu. groblje). Bistra Srebrosuza Vrelka Predonarsko je Vrelo života i ozdravljenja u Athumanunhovom Pričoslovlju, pa su stoga sva Vrela i potoci u Vilovitoj šumi pod njezinom zaštitom.

Njezina voda posjeduje magična i ljekovita svojstva (athu. sjetite se kako je Divana vidala rane Alantaelu, čime Vilovita okrepljuje Alantaela nakon strašne bitke s 'Mrtvom vojskom') ... Ona, voda Bistre hrani korijenje prastarih stabala (athu. čak i Sveblo), utažuje žeđ divljim zvijerima i liječi bolesna ili ranjena šumska Bića. Ako je neko stablo otrovano crnom Anakrom (athu. magijom), Vilani prizivaju Bistru kako bi svojom svetom, srebrnom suzom isprala kletvu iz debla stabla.

Kada Vilovitoj šumi prijeti izravna opasnost od vanjskih osvajača, drvosječa ili inih vojski, Bistra podiže Veliku Koprenu. Ona pretvara vodu iz svojih potoka u gustu, neprozirnu sivu Dimodahu koja guta Svjetlost. Ta Dimodaha nije obična - ona iskrivljuje Prostor i Vrijeme. Neprijatelji koji neoprezno uđu u nju počinju halucinirati, čuju glasove, vrte se u krug i na kraju izbezumljeni pobjegnu ili zauvijek ostanu izgubljeni u labirintima Vilovite šume.

Bistra je Budanka Istine i Sjećanja jer voda pamti sve! Kroz mrežu potoka koji teku cijelom Vilovitom šumom, Bistra upija Sjećanja i Emocije šumskih Bića. Ona zna za svaku prolivenu suzu, svaku izrečenu tajnu i svaki sklopljeni savez pored njezinih obala (athu. sjetite se susreta Alantaela i Divane pored tajnovitog jezera Noćošume). Bistra je po prirodi miroljubiva i teži Harmoniji, djelujući kao utjeha panteona Divodrva, ali njezina moć može biti zastrašujuća ako je se razgnjevi.

Suradnja Bistre s Jazbinom i Fagorkom predstavlja Athumanunhov savršeni 'hidrološki krug Vilovite šume'. Bistrine vode poniru duboko u zemlju, gdje teku kroz Jazbinove podzemne tunele i špilje, hladeći i hraneći unutrašnjost tla, a s druge pak strane, Fagorka podiže njezine kapljice u Nebo, pretvarajući ih u oblake koji ponovno natapaju šumu u obliku blagotvorne kiše. Kada Rogosar (athu. Gosrog - Gospodar Rogova) postane previše divlji, ili kada se u šumi prolije previše krvi tijekom sezone lova, Bistra šalje svoje hladne struje i tihu Dimodahu kako bi smirila zvijeri i oprala krv s trave, vraćajući šumu u stanje mira i ravnoteže.

Ritual 'Srebrnog oblutka' pripada Bistri, a u tom štovanju Šumobića, Gajdusi, Velinari i smrtni Čarači vode štuju Bistru na skrivenim Vrelima i Utokama (athu. ušćima) šumskih potoka. Njezini Oboholi (athu. svetilišta) su mirni, kristalno čisti šumski virovi opasani mahovinom. Najveći čin štovanja je 'Ritual Srebrnog oblutka' koji se izvodi u noćima punog Lunara. Sljedbenici Bistre u potpunoj tišini dolaze do rijeke, uzimaju glatki riječni kamen, šapnu mu svoju najdublju želju, ili molitvu za zdravlje šume, te ga bace natrag u najdublji dio Krugovala (athu. vira). Ako voda u tom trenutku zaiskri srebrnim sjajem, to je znak da je Bistra čula njihovu molitvu i podarila im je svoj blagoslov.