U tami mračne, Parodimom obavijenoj Noćošume, daleko od granica Vremena, Noćurica Divana prizvala je drevne sile kako bi spasila svoju kćer. Pred njom se, iz kovitlaca srebrne svjetlosti i mirisa smirne, materijalizirao Nedokučivi Teloph – drevno božanstvo mudrosti, Lunara i Anakre, s glavom ibisa i Papeti perom u ruci.

Pokraj njega, iz sjene Notalanskih Kordožigova, izronila je Arhirusa Notalanka, božanstvo graditeljstva, Pismohraa i Stelarnih mjerenja, Telopova suputnica i Pazibuda Svealanskih Rukospisa. Ovaj sudbonosni susret bio je odgovor na vapaj majke uoči dolaska Tame Velikog Mrakotama, proročanskog razdoblja u kojem će Cenus nestati, a mračne sile pokušati progutati dušu njezine kćeri, mlade Numanuske.

Teloph nije bio netko koji daruje laka rješenja. Pogledao je Divanu svojim dubokim, sveznajućim očima i progovorio glasom koji je zvučao poput šuštanja tisuća papirusa: Ono što dolazi u Tami Velikog Mrakotama nije nešto što se može uništiti čistom silom. To se mora uravnotežiti Svjetlošću i Znanjem. Nakon toga joj je predao simbole drevne vrhunske magijske zaštite - Rukospis Hekau u kojim su zapisane drevne riječi moći koje tjeraju Kaos.

Dok je Teloph govorio, Arhirusa je svojim dugim prstima urezivala Znakosimbole u Svealansko Stablo Života. Ona je Divani otkrila tajne kretanja Stelara. Pokazala joj je kako mapirati Stelare iznad Noćošume, kako bi točno u Orbitik (athu. odgovara sekundi) predvidjela vrhunac Mrakotama. Arhirusa je Divani predala poseban Kordožig na kojem je bila zapisana istinska sudbina njezine kćeri Numanuske, podsjećajući je da ono što je zapisano u Svealanu, nijedan Svjetodolski Mrak ne može izbrisati.

Dakle, Tama Velikog Mrakotama je, po Athumanunhu, Smrzavanje Vremena ( athu. kvantna entropija ili potpuni kolaps vremenskog kontinuiteta) Svijet će se naći u stanju 'vječne sekunde'. Oceani će se zaustaviti usred vala, ptice će ostati zamrznute u letu, a Cenus neće ni zalaziti ni izlaziti. Taj Mrakotam zapravo je bio mrak Svijesti i nestanak same Budućnosti.

Vrijeme će jednostavno prestati teći, a najveći užas Velikog Mrakotama bit će je taj, što će, s prestankom Vremena, nestati i svako Sjećanje na postojanje. Ako i kada Vrijeme stane, neće postojati proces razmišljanja, nema zapisivanja povijesti, nema Prošlosti ni Budućnosti. Svealan će postati prazna, statična ploča ...