Alantael je ležao na prostirki od mahovine, nepomičan poput kipa, tu su ga položili i pozorno čuvali najodaniji Galanteri Svjetlonoša. Disao je, no, prsa su mu bila hladna i prazna. Tijekom posljednjeg pohoda u daleke Sipine Pustoprahe Sipihare, njegova je duša zalutala u Sitnozrn Vremena, a srce mu je ostalo zarobljeno na Vagi pravednosti u Dvorani dviju Istina, pod budnim okom Anupauta.

Njegova suputnica, Noćurica Divana, odbila je prihvatiti njegovu Sudbinu ... Znala je Divana kako bez srca Alantael nikada neće istinski živjeti, ali ni potpuno umrijeti. Divana je zapalila crne voštane uljanice i skuhala napitak od Smrtovke (athu. odgovara ljekovitoj biljci rute) pomiješane sa Sitnozrnom Sipihare.

Izgovorila je Bajbas Bajalice koje otvaraju pukotine između svjetova i zakoračila u Haduhetlan (athu. odgovara misterioznom mjestu koje kombinira mitski Had, Duat, Hel i Mictlan) Svjetopoda. Haduhetlan je mjesto gdje 'živi' Sitnozrn guta Sjećanja, Divana se našla pred golemim Oboholom od crnog granita. Na samom ulazu presrele su je dvije prilike.

Jedna je bila zagonetna Anununa s dijademom u obliku šakala, a druga mlada djevojka Jonuna čije je tijelo bilo obavijeno prozirnim plavim koprenama iz kojih je kapala bistra voda. Bile su to drevne božica Sipihare, Anupautova supruga i zaštitnica mrtvih, te njezina kći Jonuna, božica pročišćenja. Smrtnica u Stratiumu Sjena, progovorila je Anununa, a glas joj je zvučao poput noćnog Erodaha koji raznosi Sitnozrn. Tražiš ono što pripada Vagi mog supruga ... zaboravljaš kako Anupaut nikome ne oprašta dugove i ne vraća ono što je Vaga jednom preuzela.

Divana se spusti na koljena, polažući svoje čarolije drevnih Noćurica pred njihove noge. Ne tražim nepravdu, plemenite božice. Alantaelovo srce nije zlobno, ono je samo preteško od tuge za domom na Sjeveru i strahota rata što vodi ga ovdje na Jugu za spas Dobra. Ako ostane na vagi, on će postati vječna Sjena. Molim vas za milost, jer 'magija živih' ne može nadvladati 'sud mrtvih' bez vaše pomoći.

Jonuna, ganuta Divaninom predanošću, iskoračila je naprijed. U rukama je držala vrč s kristalno čistom vodom. Majko, njezina je namjera čista kao izvorska voda. Možemo li dopustiti očevoj Vagi zadržati ono što ljubav i pročišćenje mogu spasiti ?... Anuna je promatrala Divanu svojim mudrim, tamnim očima. Znala je kako je to biti čuvarica tajni i cijenila je hrabrost ove Noćurice. Anupaut ubrzo odlazi pregledati obrede prijelaza na drugom kraju Haduhetlana, šapnula je Anput. Moja kći će upotrijebit svoju 'svetu vodu' kako bi očistila srce od tereta grijeha i teških sjećanja koja ga vuku prema dolje. Kad se težina smanji, Vaga će se uravnotežiti, a pero Pra'arp više neće biti u opasnosti. Tada ga možeš slobodno uzeti.

Sve tri zajedno su ušle u veliki Holodvor. U središtu je stajala golema zlatna Vaga. Na jednoj strani ležalo je snježno bijelo nojevo pero Istine, a na drugoj Alantaelovo srce, tamno i okovano tugom, povlačeći polako tas prema tlu. Podalje u Tamomraku vrebala je Ham'Am, proždirateljica Duša, čekajući znak kako bi mogla progutati Alantaelovo srce.

Anununa je stala na crtu Budopaza na samom ulazu u Holodvor, šireći svoju moć kako bi prikrila prisutnost žive Noćurice i njezine magije od bilo čijih pogleda. U međuvremenu, Jonuna je prišla Vagi. Podigla je svoj vrč i počela lijevati svetu, pročišćavajuću vodu izravno na Alantaelovo srce. Kako je tekućina doticala grimizno tkivo, crne sjene rata, straha i krivnje počele su isparavati u obliku sivog dima. Srce je postajalo sve svjetlije, poprimajući zdravu, životnu boju.

Divana je sklopila ruke i počela šaputati svoje bajalice i čarofekte, unoseći u srce toplinu ognjišta, mirise zelenih šuma i sjećanja na dane prije nego što je Alantael poveo svoje odrede Svjetlonoša u bitku. Odjednom, tas s perom i tas sa srcem izjednačili su se u savršenoj, mirnoj Ravnoteži - uskladili su se. Ham'Am je razočarano zarežala i povukla se još dublje u Mrakotamu Obohola.