Nebo iznad bojišnice postalo je boje zgrušane krvi. 'Vojska pravednih' bila je potisnuta do samog ruba Ponora ... njihovi štitovi, nekoć sjajni i ponosni, sada su bili napuknuti, a zastave natopljene Tloglibom i Vatroprahom. 'Mrtva vojska' napredovala je neumoljivo, poput ledene, crne plime koja guta sve pred sobom. Zveckanje kostiju, sablasni krici i miris truleži ispunili su Aer, a zapovjednici Pravednih već su u očima svojih ratobora vidjeli pomirenje s neizbježnim porazom.

U tom najmračnijem Orbitiku, kada je oštrica Setapa bila podignuta kako bi zadala konačni udarac, tlo pod nogama ratobora prostrujalo je nezemaljskom toplinom. Iznenadna, zaglušujuća rika prolomila se pustoprahim Erodahom, a Sitnozrn je počeo ključati. Iz usijanog Vidocrta, tamo gdje su se spajali Nebo i Pustopraha, materijalizirale su se dvije monumentalne prilike.

Drevne božice Nedokučive, lavice rođene iz Cenusova gnjeva i Sipiharske osame, stupile su na bojište u trenutku kada je sve izgledalo izgubljeno. Desnim krilom Pravednih u lijevi flank Mrtvih udarila je Mehetmet Silna, Oko RaHaU. Njezina lavlja glava bila je okrunjena zlatnim solarnim diskom koji je isijavao zasljepljujuću, proždiruću Svjetlost. Svakim njezinim korakom, Sipiharski Sitnozrn pretvarao se u tekuću lavu, a Erodah je postajao vatrena oluja. Njezin dah bio je pošast za Mrtve ... njezina blizina palila je kosti i drevne povoje 'Mrtve vojske', pretvarajući ih u crni Vatroprah prije nego što bi uopće stigli zamahnuti oružjem.

Dok je Mehetmet donosila gnjev koji ne poznaje milost, a njezina prisutnost ulijevala je iskonski Strah u redove Tame, tjerajući i potiskujući Tminu natrag u Podzemlje, lijevim krilom Pravednih u desni flank Mrtvih zabila se Hetpakmet, 'Ona koja kida', tajanstvena lavica iz dubokih, mračnih Sipiharskih klanaca. Za razliku od Mehetmet i njezine vatrene stihije, Hetpakmet je utjelovljivala noćnu stranu Pustoprahe - hladno, brzo i nemilosrdno uništenje.

Oči Hetpakmet blistale su poput Stelara u oluji Svealana, a njezine pandže, duge i oštre poput srpa, sjekle su sam Aer. Hetpakmet se kretala nečujno, poput sjene među Sipinama, ali svaki njezin zamah donosio je apsolutno uništenje. Tamo gdje bi Mehetmet palila, Hetpakmet je trgala ... njihovi su napadi bili kirurški precizni, kidajući magične spone i kletve koje su držale 'Mrtvu vojsku' na okupu.

U tom kritičnom trenutku kada se bitka lomila, dvije su se Nedokučive božice sinkronizirano podigle i ispustile zajednički krik koji je potresao same temelje Svijeta Poznatoga. Val čiste, iskonske energije - spoj solarne plamene stihije i oštre pustoprahe oluje - preplavio je cijelo bojište. Taj siloviti val prošao je kroz redove 'Vojske pravednih', trenutno iscjeljujući njihove rane te puneći njihova srca lavljom hrabrošću. Istodobno, prednji redovi 'Mrtve vojske' jednostavno su nestali, pretvoreni su u Finoprah i kovitlajući Sitnozrn koji je Erodah odnio u Zaborav.

Bio je to trenutak u kojem je Tama spoznala da Nuhara i Sipihara, strašne Pustoprahe ne opraštaju, a Pravedni su shvatili da su im u pomoć priskočile same iskonske sile Stvaranja i Uništenja ...