Već par dana čuvam jednu "Modru lastu",koju dobih od mojih dragih vilenjaka iz nevidljivih dimenzija, jer pronađoh članak o udruzi "Artus", koja nije nepoznata..Mnogi su čuli za nju, a ja sam dobila želju da opet pišem o njima...
Jučer je bilo kod mene problema sa internetom, slučajno je Ljubica bila svjedok.. Rekoh joj, šteta što neću moći odmah to objaviti..
I voila..Čudo se dogodilo i u trenu je problem bio rješen.. Zapravo, par sati nakon mog odustajanja od ovjavljivanja..
Vile to žele.. I ja sa njima...
Pa evo, da ne duljim, prepisujem par izvadaka o udruzi i dodajem i lijepe fotografije.. Neka poživi, i još šuno divnih stvari učini ovdje, među
najmanjima..
"Vilenjaci su skriveni u dušama dobrih ljudi, tvrdi Iva Lulić, fotografkinja koja je osvojila srca štićenika karlovačkog Djejeg doma "Vladimir Nazor" sa kojima je i napravila fotografije, koje prikazuje na izložbama širom lijepe naše.. Prodajom fotografija, osnovat će se zaklada za pomoć djeci u domovima.
''VILE I VILENJACI'' IVE LULIĆ izložba je umjetničke fotografija koja je u svojoj osnovi potaknuta pitanjem dječjeg svijeta i svijeta mašte, kreativnog djetinjstva i odrastanja, u kojem ''Artus'' označava bolje sutrA. Projekt umjetničkih fotografskih radionica ostvaren je radom (i igrom) sa štićenicima Doma za djecu ''Vladimir Nazor'' iz Karlovca koji su se, uključivanjem u projekt družili i ulazili u bajkovite svijetove na granici stvarnog i imaginarnog. Mali glumci u svojoj su igri ostali iskrena djeca čistog srca, postali su vile i vilenjaci nedirnutih livada i dubrava, bajkovitih stvarnih prostora Lijepe naše. U Galeriji Koprivnica bit će predstavljen ciklus od sedamdeset fotografija na platnu snimljenih na više od tridesetak jednodnevnih izleta tijekom 2010. godine na prostoru Karlovca i okolice - Orintološkog rezervata Crna Mlaka, Starog grada Dubovca, Ozlja, Rastoka, uz Kupu, Koranu i Dobru, gdje su djeca na trenutak napustila stvarnost svakodnevice i nastanila prirodna staništa vila i vilenjaka. (Draženka Jalšić Ernečić, 2012.)
Zašto vile i vilenjaci?
Članovi Udruge Artus nude odgovor: "Vile i vilenjaci kao mitološka bića nose znamen magičnih moći, ljepote i sreće, a povezujemo ih s prirodnim ljepotama. Za nas ista ta obilježja imaju i djeca karlovačkog Doma, odnosno djeca uopće. Ulaskom u novi dom (posvojenjem ili udomiteljstvom) štićenici Doma unose sreću u obitelj, a za posvajatelje odnosno udomitelje često je to čaroban trenutak kao što je i samo rođenje djeteta. No, u dječjim je rukama i moć da utječu na budućnost društva u kojem živimo jer oni jesu budućnost društva, ali i simbol ljepote društva te iskrene radosti i sreće.".

Humanitarna akcija "Vile i vilenjaci" pokrenuta je s ciljem rada s štićenicima Doma za djecu "Vladimir Nazor" kroz umjetničke (fotografske) i obrazovne radionice te druženja s djecom na izletima diljem Hrvatske. No, akcija ima i zadaću vratiti među ljude vile i vilenjake.
Vratiti vile i vilenjake
U današnje vrijeme osjeća se vapaj sve većeg broja ljudskih duša za povratkom vila i vilenjaka u stvaranju svijeta dobrote, mira i ljepote.
"U vrijeme ono ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi, korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi. Tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale. Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri baciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zlatno doba je prestalo. Tada su i puške zapucale i narodi se zaratili. Od onda nestade vile ...".

Fotografije iz svijeta mašte
U predgovoru kataloga izložbe, koja se od 16. do 31. svibnja može razgledati u galeriji ZILIK u Radićevoj ulici u Karlovcu, profesor, kustos i likovni kritičar Stanko Špoljarić ističe: "Svojim fotografijama Iva Lulić ušla je u svijet mašte. Djeca glavni akteri slikovitih događanja po scenariju i u režiji Ive Lulić postaju vilenjaci, smještena su u krajolik na granici stvarnog i imaginarnog. Ta neobična uloga po Ivinoj ideji data je djeci iz Doma "Vladimir Nazor" u Karlovcu sa kojom se Iva godinama kroz fotografije kreativno igra. Bez njihove suradnje, prepuštanja Ivinom vodstvu i unašanja u simpatične priče ne bi bilo dojmljivih fotografija. Dakako Iva je svojim senzibilitetom i prizoru i odabranom kadru dala uzbudljivost bajkovitog, povezujući dječju prostodušnost i pitoresknost pejsaža. Uzdigla je čvrstoću realističnog od tla.
 
 S jedne strane davanjem djeci prozračnih krila, a s druge efektom  svjetla,  zahvaćenom u difuznom rasprostiranju ili u energiji jakih  koridora prodora. Svjetlo je često i vodilja razumijevanja. Dramatike  zbivanja ili lirske tankoćutnosti. Ulazeći u šumarke, dolazeći  na livade, zaustavljajući se gustišu stabala i žbunja ili tražeći  čistoću prostora, Iva Lulić otkrivala je sukladno svojoj likovnoj  osjetljivosti idealne ambijente za zamišljene ili naslućene  situacije. Za intrigantne postave vilenjaka, njihov dijalog s prirodom, za bljesak ljepote utkane u izgled scene i sam sadržaj. Iva nalazi brojne i različite rakurse, postavlja svoje "glumce" u  prvi plan, ili ih gotovo prikriva iza nekog debla ili kosini vododerine u  tami šume. Ali zrake sunca najčešće prodiru, darivanje su života i u  svijetu u koji vjeruje  dječja neopterećenost oporošću vremena. Svjetlo  se povezuje s vedrinom, radošću dječjeg spontaniteta kojem Iva  posvećuje posebnu pažnju. Okom kamere zahvaća sve iskre emotivnog, sitne  detalje u izražajnosti lica koje konkretiziraju tragovi svjetla.  Sunce je izvor svjetlosnih mijena, obogaćenih Ivinom intervencijom  maglicama blagih kromatskih pomaka. Sastavnice su kolorističkog  bogatstva uprisutnjenog u raslinju i otvorenosti neba, ali i kostimima  vilenjaka. Silnice raspona palete, kompozicijska napetost, oblikovni  usjeci elementi su  doživljaja prirode kojima Iva Lulić daje prizvuk  romantičnog. Možda i sna, kojim se provlači i java. I zalog je  ugođaju na kojem Iva posebno inzistira. Tražeći neponovljivi trenutak u  šetnji i zastanku vilenjaka, u atmosferi jedinstva izmaštanih bića i  veličajnosti svakog isječka prirode. Ivini vilenjaci nosioci su i  humornih stanja, ali i "ozbiljnih" zgoda, ostaju djeca, ali i na makar  simboličan način prihvaćaju uloge odraslih. I Iva Lulić u  iskrenosti svog umjetničkog pristupa spaja dječje i izraz svog  razvijenog talenta za likovnost, za fotografiju. Čini se da istovremeno  stoji i ispred i iza aparata.



Dodirnula je vilenjake, i oni su dodirnuli nju. Osjeća se obostrani fluid ljubavi u preobrazbi svakodnevnog. U uvjerljivosti djela Ivinog dara. Fotografija sinteze intime i reprezentativnosti, u ciklusu teško odredivih granica trajanja. Jer konačno vilenjake ne možemo postaviti u neki definiran okvir. Ipak imaju krila.".

(* 1) Iva Lulić rođena je 11. lipnja 1979. Nakon gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, odsjek Povijest umjetnosti i Etnologije, gdje je i diplomirala 2007. Fotografsku naobrazbu stekla je na Arhitektonskom fakultetu, Studij Dizajna, na trogodišnjem izbornom kolegiju "Fotografija i film". Nakon završetka fakulteta nastavlja se baviti fotografijom i profesionalno, zadnje 4 godine radila je kao fotograf Adria Medie u Zagrebu. Sudionica je Zimske likovne kolonije ZILIK, Doma za djecu "Vladimir Nazor" u Karlovcu, gdje je i nastala zamisao za umjetničko ostvarenje "Vile i vilenjaci - Artusi".

(* 2) Planovi Udruge uključuju humanitarne akcije, predlaganje mjera za zaštitu prava i poboljšanje uvjeta života djece bez adekvatne roditeljske zaštite i socijalno ugrožene djece i mladih te organizaciju stručnih savjetovanja, tribina i okruglih stolova, organizaciju radionica i drugih kulturno-umjetničkih i obrazovnih aktivnosti. Više o Udruzi Artus možete doznati na službenim stranicama Udruge artusudruga.hr i putem Facebooka - Klub vila i vilenjaka Artusa.
 










 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 


 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 edin.kecanovic
edin.kecanovic irida
irida med.mlijeko
med.mlijeko vanessa
vanessa bglavac
bglavac 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 


















 
 
 
 
 
 
