Modrosreb polako pada na okolne Sipine koje su još uvijek isijavale toplotu netom završenog Dana, Aer je miran, Erodah se smirio - kao da obojica slušaju, možda naslućuju ... Noćonoše su se povukli u svoj noćni bivak, a Svjetlonoše pak su podigli svoj bivak malo dalje od njih.

Divana i Desareza našle su se na polovicu udaljenosti, sve je sličilo kao da su odabrale mjesto između dva Svijeta, nisu željele ničiju pozornost, ali ni smetnju ... međutim, negdje 'izvan oka' promatrala ih je Akseben, tiha, nevidljiva, ali nazočna poput otkucaja ...

Nakon drevnog pozdrava u tišini, prva progovori Desareza: Ne volim kada tvoji Jutronosci dižu galamu i pri tom zaboravljaju da nije dobro oslijepiti Noć! Bilo je to nekako hladno, ali bez oštrine. Divana uz blagi osmijeh odmah odgovori: Da, ali oni nikada neće izgovoriti ništa indirektno, kod njih nećeš naći fine detalje, ton glasa, govor tijela ili kontekst kojim bi pokazali profinjenost, pronicljivost ili skrivenu namjeru, sve govore direktno i odmah.

Iako je Desareza bila iznenađena ovim odgovorom, nije reagirala, već je nastavila slušati Divanu: Čim osjete opasnost reagiraju trenutno, a upravo to se dogodilo prošle Noći. Oni su osjetili opasnost i reagirali su, no, dobro je što si i ti reagirala razumno. Nepoznati Erodah na trenutak promrsi kose Desareze i Divane, samo kako bi se uvjerio kako su stvarne.

Zapravo, Akseben se malo pomakne, poput nekog odraza u vodi kad se na njega baci kamenčić. Divana okrene glavu u tom smjeru, ne vidi ništa, ali nešto osjeća ... Sada Desareza upita Divanu: Kaži mi, taj Kavalir što ih vodi, on doista vjeruje u čisto Svjetlo? Divana se opet osmjehne nježno, što ne promakne Desarezi: Da, on doista vjeruje ... vjeruje jer mora! On je posljednja nada Svjetla Jutarnjeg ...

Desareza samo slegne ramenima: Ja u Noći ne tražim čistoću, tražim samo Istinu, a Istina je rijetko kada čista. Zato je on i došao, on treba to vaše vjerovanje u Noć. Mirno odgovori Divana. Nastane Tišina, nije bila neugodna, bila je malo teška od značenja. Desareza sada malo mekše pogleda Divanu: Ti Noćurice njega voliš, ne kao Čuvara Svjetla - nego kao žena!? Da, ali bojim se pod koju cijenu. Opet mirno odgovori Divana. Sada je Desareza pokuša umiriti: Znaš, ljubav uvijek ide uz bol.

Akseben dlanovima zakloni lice, ne radi plača, nego zato što razumije riječi Donositeljice Noći ... Desareza se osvrne nekoliko puta i upita: Sigurno si došla sama? Osjećam kako nas ... nešto izvan dosega Vremena promatra, možda i sluša. Divana brzo odgovori: Možda je to samo ostatak Anakra(e), prošle noći bilo je i previše toga. Desareza samo podigne obrve: Naravno, mora da je to.

Erodah se opet podigne lagano i odnekud donese šapat: Hvala ti mama! Divana se trgne, a Desareza upita: Sve u redu? Samo Erodah ... odgovori Divana, ali u očima joj se pojave suze, što Desareza opet primijeti, ali ovaj put prešuti. Između Desareze i Divane rodila se, ne sumnja, ne strah, već međusobno povjerenje.