Noktaum, on ne gleda Svjetove, on ih jednostavno prisluškuje i sluša ... Tamo gdje Vrijeme pucketa, tamo gdje se Budućnost spotakne na samu sebe - tu je Noktaum! Noktaum je poput Gladi koja je naučila razmišljati, a trenutak kad Akseben iskušava Sjenu Žene ispred sebe, tada Noktaum čuje da se nešto pomaknulo u Tami između Prostora. Noktaum iznenada zastaje, osluškuje ... prvi put od kada postoji on to čini.

Pukotine kroz koje je napadao Svjetove koje je nagrizao sada se smiruju kao da su zanijemile, a njegova beskrajna forma istkana od izobličenog postojanja povlači se u sebe ... Noktaum vidi nešto što ne bi smio vidjeti - vidi Sjenu. Ne vidi Akseben, ne vidi je kao djevojku koja je živa, koja diše poput živog Bića - vidi njezinu Sjenu u Vremenu. Za Noktauma Sjene nisu odsutnost Svjetla, Noktaumu su Sjene putokazi na mapama, tragovi onoga što dolazi ...

Noktaum se mršti, gleda ovu Sjenu kako se proteže i šeta kroz Vrijeme, kroz Svjetove koje je on već prožderao, a ona je netaknuta, neoštećena i još uvijek je tu. Nemoguće! Poput loma strukture odjekuje njegov krik kroz Ništavilo Bezdana. Noktaum počinje širiti Tamu, gušiti mogućnosti, ali Nialandija je za njega neshvatljiva, ona mu zatvara prilaze, petlja mu Pukotine sve dok se ne zapetljaju, Vrijeme mu je klizavo i stalno mu izmiče, a Sjena Žene izluđuje ga.

Noktaum polako počinje biti svjestan - prijeti mu nešto strašnije od poraza ... nešto što je, mračni Entitet, što ruši Stratiume Svjetova, do sada vidio samo kod slabih Bića - Panika! Noktauma hvata Panika jer: napada Akseben, a njezina Sjena izmiče vješto, napada Budućnost, a Sjena uvijek ostaje, ili se jednostavno premjesti ... napadne li pak Prošlost Sjena je već ispred njega. Noktaumu ostaje samo manipulacija!

Noktaum pokušava šaptom manipulirati - kroz Pukotine, kroz Snove, kroz Sjećanja, Noktaum šapće: Ti si umorna, ne možeš postati ono što već jesi, tvoji koraci nisu tvoj Izbor! Sjena ne reagira, a Akseben mu drsko odgovara: Znam! Izbor sam već izabrala, a sada samo hodam! Vrijeme klikne, a Noktaum osjeti oštar bol. Napokon je shvatio, ali prekasno!

Noktaum je do sada napadao Postojanje, ali Akseben i njezina Sjena Žene nisu Postojanje, one su Smjer, a Smjer je teško napasti i možeš ga samo pratiti. Noktaum postaje svjestan: Zakasnio sam! Nisam zakasnio jer sam slab, zakasnio sam jer je Vrijeme na njezinoj strani! Sjena Žene pola je koraka ispred nje same, a ona stalno hoda, ne staje, ne bježi, ne bori se ... jednostavno Ona dolazi!