Bilo je to na samom rubu Vremenskog Bezdana, na mjestu koje ne postoji 'ni prije, ni poslije', već kao nekakav zarez Sudbine. Na tom teško objašnjivom mjestu odigrala se bitka NipNip u kojoj je 'jedna pala' ... Aer je drhtao, kao da diše, a Svjetlost se lomila, Ninebo je poput raspucalog stakla. Bića Praznine koje je Noktaum poslao na tom mjestu vješto su postavila skrizam (athu. zasjeda, skrivena zamka) Akseben.

Bića Praznine su Sjene bez Obraza koje ne napadaju oštricama čelika već - brisanjem. Brisanje, po Athumanunhu, označava izvlačenje Duše iz tijeka Vremena, poput izvlačenja niti iz tkanine. Akseben je u samom središtu, oči su joj pune oluja, okolo nje razmjestile su se na povoljne pozicije Vrištice Žarkooke. Napad je pokrenut naglo, iznenada, poput lomljenja Ledotoka.

Sjene su se zakačile za Kaerit, najstariju i najopasniju Vrišticu, ali je ona odmah uzvratila! Vrteći i vitlajući Initiumom ocrtavala je zlatni krug koji je presijecao Prazninu. Sjene su padale u Bezdan, ali jedna je ipak uspjela dotaknuti Kaeritu dodirom Mrazizima koji nikada ne završava. Kaerita je stala, a onda pala! Nije to bio pad na tlo ... bio je to (is)pad iz Vremena. Kaerita je nestala u trenutku kao da nikada nije ni postojala. Svijet je utihnuo.

Velmira nije stigla dohvatiti Sekundu, Talesija je rastrgala glas, Ilarija se borila s ostalim Sjenama u kojima je izgubila svoju Sjenu, Serafina nije vidjela trenutak brisanja ... Akseben osjeti nešto što nije bio Strah, nešto poput neke praznine u Srcu, ali osjećala je još uvijek Kaeritinu nit koja nije bila izbrisana ... Bića Praznine konsolidirala su se i opasno se približavala.

Akseben svoja stopala dodatno ukopa u Ništavilo i ne miče se, oči joj snažno svjetle i traže Vrijeme - Akseben je ipak Dijete Vremena! Vrijeme vidi njezin pogled i nije mu potrebno dugo - Vrijeme reagira na Akseben. Akseben podiže ruke, ali ne kako bi prizvala Arkana(u), nešto izgovara, ali nije to čarobna bajalica ... To je jednostavan zahtjev - Hoću Kaeritu natrag!

Vrijeme se brzo povuče, poput morskog vala, sve što se u tom trenutku događa, ali i sve što se dogodilo, a i sve što će se dogoditi, Vrijeme je prepustilo osobno Akseben. Sve se savilo poslušno i otvorilo poput knjige prema Akseben ... Nit koja je već bila presječena sada je zasvjetlucala, a Akseben je snažno dohvati i drži je nježno poput cvjeta, ali čvrsto poput mača u bitci.

Sa suzama u očima, koje su svjetlucale poput milijuna Stelara, Akseben vraća Kaeritinu nit i povezuje je, Sudbina promatra, ali ne reagira, jer Vrijeme gleda Sudbinu ... Tišina Bezdana pukne u svjetlosni šapat! Kaerita se iznenada uz duboki udah pojavljuje pokraj Akseben, otvara oči kao da se budi iz Sna. Kaerita klekne, ne iz slabosti već iz zahvalnosti, a ostale Vrištice okruže je i dotiču je, kao da provjeravaju njezinu stvarnost. Talezija pjevuši tiho i zahvalno Akseben.

Bića Praznine odstupaju, povlače se, ne poražena, već posramljena - Vrijeme im je po prvi put pokazalo kako će njihovo Brisanje prepustiti Akseben. Akseben se okrene prema Kaeriti, pogleda je pogledom u kojem se kupala nježnost, a Kaerita joj odgovori šaptom: Ja sam tvoja Štitoborka! Mi čuvamo tebe, a ti štitiš nas! Akseben se osmjehne osmijehom Svealana beskrajnog i klimne glavom.

Noktaum negdje između Svjetova osjeti nemir, Vrištice nisu samo Čuvarice, one su zapravo Obitelj Vremena!