Svijet u kojem su se iznenada našli Svjetlonoše, prateći Alantaela u potrazi za potonulim gradom Radisom (athu. RaDis), izgledao je nekako čudno zgrčen, nešto kao sklupčan u klupko. Vrijeme u tom Svijetu nije crta, Vrijeme nalikuje velikoj zmiji koja se uvija i pokušava ugrabiti vlastiti rep (athu. Mehendua).

U središtu Pustoprahe leži grad koji je tek izronio iz Sitnozrna Sipihara, grad Radis, izgrađen od tamnog kamenog materijala Kamkopam(a). Aroark iznad Radisa budi se nekako zgužvanog Elosa. Hramovi grada izgrađeni su na pozicijama koje prate položaj Cenusa kroz dnevnu plovidbu iznad grada, ali neki su sada samo drevne Ruine, a to je i razlog za pojavu anomalija iz kojih se pojave Putovremi - oni koji ne pripadaju tom dobu.

Zlatni Finozrn, vrelina Cenusa, Ninebo žari i pali, Alantael polako spoznaje da su baš tamo gdje trebaju biti - usred Tamozema, u zemlji Aendera ... Svijetlo se miješa s Anakra(om), Dani su vrlo kratki, a Noći su razvučene. Vrijeme (athu. Eonus) je slomljeno, a Aenderi su stvarni, živi ... oklopi Svjetlonoša postaju Svjetlozraci tog Beskraja, štitobrani Svjetlonoša 'hvataju' Odjeke Vremena, a mačevi Oštrosijeci presijecaju Anakra(u) Aendera ...

Alantael mora svoj mali odred Svjetla dovesti pred hram Aelrion, na mjesto gdje još uvijek Stelari gore, a Legenda traje ... Divana mora pronaći Ritam tog Sklupčanog Svijeta (athu. rođenje - rast - iskušenje - smrt - mir - rođenje). Dakle, na samom početku nije bilo Ničega, Tišina i Smiraj, a onda - Misao! Misao je vidjela 'samu sebe' u toj Tišini Beskraja, pa je odlučila stvoriti 'samu sebe'.

Ta Vetada (athu. devetka) bila je čisti plamen Svjetlosti u moru nepomične Tame ... ali Svjetlost je bila usamljena, pa je iz 'sebe same' izdvojila 'suer' i 'teur' (athu. dah i vlaga), točnije Ataron je stvorio Suerona i Teuronu kako ne bi bio sam u Tami. Svijet stvoren u Vetadi mogao je udahnuti prvi udah.

Sureon se počeo kretati kroz Tamu, a njegovo kretanje izazivalo je strujanje vjetrova i valove zraka. Teurona pak je počela skupljati kaplje znoja Sureona i time stvorila Bezobalno More. Iz ljubavi Sureona i Teurone rodile su se iskra Topline i ideja Oblika. Kako bi negdje mogli stati i otpočinuti, Ataron stvori još dvoje: Georona i Nutaronu (athu. geor i nutar - zemlja i nebo).

Vetada je tada imala Svijet Etide (athu. petica), odnosno, postojale su 'kosti svijeta' i 'širina snova'. Georon je legao u Bezobalno More i nastalo je tlo, a iznad njega poput vela prostirala se Nutarona koja je postala nebo. Tako je nastala granica Etide, između Zemlje i Neba, između Zraka i Vode ... Etida (athu. Svijet) dobila je obličje, ali nije imala nikakvu svrhu.

Ubrzo je Ataron spoznao kako 'nešto' nedostaje, pa je iz svog Srca izdvojio Isaronu (athu. isara može biti majka, ali i magija ...), pa joj je Ataron poklonio iskru Života ... Tamo gdje bi Isarona koračala po tlu nicao je život (cvijeće, drveće ...), a kad bi zagazila u vodu (ribe ...). Od daha Isarone nastale su ptice ... Anakra (athu. Magija) je postala krvotok Svijeta - Nevidljiva, ali Nazočna!

Međutim, sve to nije bilo u Ravnoteži, pa je Ataron iznjedrio Neftaronu kao nužnu, jer bez Neftarone (athu. Tama) Isarona (athu. Svjetlo) ne bi bila uopće vidljiva. Isarona i Neftarona nisu se u početku baš dobro razumjele, pa je iz njihovog 'sudara' nastao Setinor (athu. sukob) koji u početku nije bio zlonamjeran, ali bio je nemiran. Ataronu se to baš nije činilo dobrim, pa je tražio još jednu kariku koja je nedostajala za savršen Krug.

Ataron (athu. stvoritelj činitelj) iznjedrio je Osvarona Smiritelja koji je 'potrošene Duše' vodio u Nadovrt (athu. Nebesnici su Alantaela poslali kako bi branio Vrata Nadovrta od Zla) u kojem Život nikada ne vene, čeka poziv za ponovno rođenje. Tako je Ataronov Krug postao Savršen ... barem je Ataron tako razmišljao!