Djevojčica se sigurnim korakom kretala ispred Svjetlonosaca, a staza Svjetlosti sve se više širila i prostirala dok su Svjetlonosci oprezno koračali za njom. Njihovi sigurni, ali oprezni koraci odzvanjali su lagano nekom mješavinom zvuka poput pucketanja vatre i šuškanja papira – kao da samo tlo čita njihova sjećanja.

Raspjevana Šuma potpuno se otvorila pred Svjetlonoscima, ne naglo, onako kao da se visoka stabla sklanjaju čudnoj povorci. Svi su šutjeli dok su hodali prema Kamenu Tihog Jutra, a onda su se odjednom našli u Dolnešu – dolina srebrene trave … Trava je šuštala bez imalo strujanja Aera sve dok to šuštanje nije svima postalo razgovijetno i razumljivo:

Oni hodaju ... strašni Čuvari Svjetla, a Ona se budi … još nije ni rođena, ali stigla je! Divana se ježila od ovih riječi, a onda je Alantaelov glas prene i vrati u zbilju: Divana, pa Ona se uopće ne boji, hoda ovom zemljom kao da joj oduvijek pripada! Razmišljajući tako o tajnovitoj djevojčici stigli su do kraja staze kojom ih je vodila, a na kraju staze:

Uzvišenje okruženo plutajućim pahuljicama Svjetlosti koja okružuje veliku kamenu gradinu koja pak skriva veliki i zagonetni kameni Stokam (athu. monolit). Stokam mijenja boje, pa ga Divana vidi kao zlatnog, Ravalanu je tamnoplav, a Alantaelu pak je bijel poput Vodoleda na jutarnjem Cenusu. Djevojčica stane pored Stokama i položi svoje dlanove na njegovu glatku i hladnu površinu.

Stokam progovori, ali ne riječima, već slikama: žena u tirkiznom ogrtaču, svevremenska i beskrajna, Alantaelov Oštrosijek koji plamti bijelom Vatrom, Nesikut i njegove vode koje se razdvajaju, Pustopraha gdje se Sipine zatvaraju u sebe ... silueta žene i muškarca koji stoje jedno uz drugo, a između njih kao da se otvara i mreška Pukotina iz koje izlazi djevojčica koja ih je dovela do Stokama Kamenog Tihog Jutra ...

Alantael u čudu progovori: Ona ima iste oči! Djevojčica se preobliči u mladu djevojku ... Tko si ti djevojko? Opet je pitao Alantael i dobio odgovor: Ja sam ona koju ćete vas dvoje brižno čuvati, ja sam ona koja će vas voditi ... ona koju ćete izgubiti, ali i ona koju ćeš ti spasiti! Ne boj se Kavaliru, kad me opet sretneš bit ću stvarna! ...