Između Akseben i Noktauma nikada se nije dogodila izravna bitka, bitka bi bila teška i preglasna, pa se zapravo dogodila Tišina. Dakle, prvo su se sreli licem u lice, a onda je Noktaum naivno pogriješio ...

Akseben stoji odlučna na samom rubu Raspukline Stvarnosti - ovaj put to nije Vratovrem, nije anomalija Vremena, to je mjesto gdje je Vrijeme jednostavno odustalo od Sklada (athu. Logosim - logička simetrija). Dakle, samo u Logosim(u) Noktaum se pojavljuje bez maske, bez Krabulje i može postojati. Međutim, nemojte očekivati kako će se Noktaum (athu. čitaj zloća) pojaviti u obličju, Noktaum se skuplja, Tama se uvija sama u sebe, slojevi nestvarnosti se slažu poput pogrešno ostraničene knjige ...

Noktaum se napokon pojavljuje pred Akseben, stoji pred njom, ali ona ga ne vidi ... osjeća ga ipak poput nekakvog pritiska, poput nečeg nelagodnog. Ti si mala, premala! Noktaumov glas nije zvuk - to je Zaključak. Međutim, Akseben ne uzmiče, ne zato što je hrabra, nego zato što je svjesna kako je prekasno za Strah! Akseben odlučno i malo podrugljivo odgovori Noktaumu: Ti si gladan? No, čini mi se kako si izabrao pogrešan obrok!

Tama se počne kovitlati, valjati u valovima, a to je ekvivalent Noktaumovog podsmijeha: Ja jedem samo Ishod, a ti si tek Mogućnost ... Akseben podigne pogled, a Sjena Žene pojavi se ispred nje: Ne! Ja sam Smjer! Noktaum počinje shvaćati kako razgovara s nekim tko ga dobro razumije. Noktaum stane pritiskati Vrijeme oko Akseben - ubrzava starenje, preskače trenutke, trga djetinjstvo, ističe greške, petlja se u ljubav ... ali ništa se ne događa!

Zapravo, Vrijeme oko Akseben se preslaže i slaže, Nialandija se budi i čvrsto zateže svoje niti ... Noktaum šapuće: Ti ne pripadaš ovom mjestu, ne pripadaš ovom Vremenu ... Akseben mu odmah odgovara: Znam! Zato me i ne možeš izbaciti iz ovog mjesta! Noktaum se stane povlačiti i pri tom povlačenju teško griješi - on ne uči, on testira, pa će pokušati pojesti Aksebenin odraz (athu. Sjenu), a to je njegova kobna greška!