Drevne rase i sada izgubljene civilizacije nekoć su, prije VESNE po Athumanunhu, bile dominantne sile oblikovane karakteristikama Anabida (athu. Anabidi - bića višeg oblika života (božanstva),Drevnim bogovima, instinktima Puta i neljudskim društvima. Alanderi, Alanpozi, Alanuhi, Magalani, Ahaui, Nalanoni, Kombiniri, Alandusi i Okolni Hrabri narodi ostavili su ruine, Žitekovinu, Rukotvorine, Predonare, Znakovlja, prokletstva i Kordožigove ispod Ogadima civilizacije. Njihovo nasljeđe je drevno i davno, opasno, lijepo, okrutno i dovoljno živo što povijest čini prijetnjom, a ne muzejem.

Bio je to Svijet Godamista (athu. 'gospodari misterija') koji objašnjava drevne rase, izgubljene civilizacije i preživjela neljudska nasljeđa tog Nezamislivog i Izgubljenog Svijeta. Gleda Athumanunh te divovske ruševine, čita zapise o Alanpozima, prebire po Rukotvorinama Alanuha, proučava obiteljska stabla Magalana, traži zapis o smrti Žaroptice, prati tragove demonskih vukova, vražju korupciju, drevne gradove, ostatke mitskih stvorenja ... ništa osim Vremena Svjetlosti Neba ne pronalazi.

Međutim, te njihove ruševine ne mogu biti i nisu samo prazna povijest. Divovska dvorana, Dahopozov (athu. zmajev) mural, vilenjačka pjesma, sangvinički obiteljski zapis, grobnica feniksa, svetište demonskog vuka ili demonski ugovor još uvijek kao da nose neki misteriozni autoritet, korupciju, karakteristike, sjećanja ili stare dogovore ...

Athumanunhu 'nedostaje 13-ta rasa', to je karika koja mora povezati lanac nastajanja Anabida, njihovog autoriteta i naslijeđenih osobina i preoblikovanja tijela kroz naraštaje. Podrijetlo te drevne rase Athumanunh ne može povezati i tretirati kao jednostavne životo-ljudske ili obične vrste. Njihovi oblici, instinkti, kulture i moći moraju nekako biti vezani uz Neboputove i drevne Anabide.

Mitalani, ta Athumanunhova 'izgubljena rasa', čini se biološkom, ali ipak, njezina najdublja priroda je mistična. Krvna loza, tjelesna struktura, snovi, plodnost, dugovječnost, ludilo, kulturni tabui i vjerske navike ... nekako ih ipak povezuju s Anabidima. Athumanunh je uvjeren kako je Doba prije VESNE moralo biti Mračno Doba u kojem je dominirala 13-ta rasa i njihovi bogovi. Sve ostale rase bile su slabe, podređene, porobljene, korištene, zaštićene, lovljene, ignorirane, ili možda jednostavno apsorbirane ... ovisno o regiji i vladaru.

Tada su Lanada, Nokop, Visplan, Stablan i Tokovod te cijeli duhovni svijet i ostale božanske domene pripadali Nebosilama daleko većim od ljudske civilizacije. Drevne rase često su se vrtjele oko 'Drevnog Boga' (athu. kojeg više nije bilo) ili moćnog božanskog vladara. Civilizacija rase ipak je odražavala prirodu tog 'boga kojeg više nije bilo': autoritet, temperament, tijelo, tabue, štovanje i neprijatelje.

Ruševine iz tog doba, nakon VESNE, izgledaju kao civilizacija i čudovište odjednom. Zakoni su još uvijek vidljivo isklesani za neka druga Bića, Pjesme zvuče kao čarolije. Grobnice sadržavaju žive i opasne kletve. Oboholi i Obostani (athu. štovališta i obožavališta, hramovi) još uvijek mogu prepoznati 'krv mrtvog boga' ...