U Svijetu Athumanunhovog Pričoslovlja, Bog, kakvim ga poznaje kršćanstvo i kakvim ga poznaju mnoge druge religije - nije takav! To 'vrhovno božanstvo' je, po Athumanunhu, drevno Uzvišeno Biće koje ostala Nebeska Bića nazivaju Deoteo (athu. Graditelj, Stvoritelj, Kreator). Taj Stvoritelj (athu. Fikator Kreator) obitava u zasebnoj dimenziji poznatoj kao Nebovrt (athu. Nebesko kraljevstvo) ... točnije, on je tamo obitavao! Iako većina Nebesnika to odbija priznati, samom Deoteu - više nema ni traga.

Nebesnici koji su opisani u Pričoslovlju nikada nisu vidjeli Deoteo(a), njega su poznavali i pribivali u njegovoj nazočnosti samo - Narmaru (athu. Uzvišeni), a ni njih više nema! Nebovrtom (na početku Pričoslovlja) 'lutaju' samo Nebesnici koji još uvijek čuju glas Deoteo(a), a taj 'glas koji im zapovijeda' Nebesnici nazivaju - AiUi ... Dakle, ne zna se točno (Athumanunh nije ništa zapisao, berem ne još ...) - kada i kako su Deoteo i Prvobitni Narmaru (athu. Uzvišeni) napustili Nebovrt te u kom su smjeru i kamo otišli (iako o tome postoje brojne Athumanunhove pretpostavke) no, sama spoznaja kako Deoteo više nije nazočan u Visokim Nebesima Nebovrta, izazvala je podjelu i dovela do Prvog rata među 'nebeskim bićima', pri čemu su Nebesnici zbacili Demone.

'Nebeska bića' koja su se pobunila opisana su u Athumanunhovom Pričoslovlju kao Demoni, dok su oni koji su ostali vjerni Nebovrtu opisani kao Nebesnici. Važno je pripomenuti da je Prva bitka za Visoka Nebesa trajala tisućljećima i završila tek oko 100-te godine prije Aroarka, nekako se to doba poklapa s Najdužom Noći i Vječnom Noći ...

Nebesnici su, po Athumanunhovim zapisima, podijeljeni u nekoliko skupina (kuća): Narmaru Prvobitni glasnici i namjesnici. Lamasaru Glasnici vjesnici, vodiči i zaštitnici. Raibisaru Vrebatelji gospodari divljina, života i tvari. Neberaru Graditelji graditelji kozmosa, vremena, sudbine i prostora. Anunaru Oblikovatelji oblikovatelji i stvaratelji tvari i prostora. Asararu Davatelji davatelji života i prostora. Halakaru Razaratelji razaratelji donositelji smrti. Ovi posljednji 'oboreni' su u Prvom ratu i nalaze se među Demonima.

Demoni su Oboreni (athu. pali Nebesnici) koji više ne razumiju svrhu svoga postojanja - mnoge izjeda mržnja, a njihova žudnja za razaraenjem je nepojmljiva. Demoni su, baš kao i Nebesnici, donekle nalik Duhovima i Prikazama. Razlikuju se samo u svojoj biti 'Duše? Ta razlika ogleda se tek u tome što je u Duši Demona probuđen istinski potencijal. 

Ipak, Demoni su, u mnogim pogledima i zapisima Athumanunha sličniji magovima i vidovnjacima jer su spoznali 'Istinu' i zahvaljujući tom prosvjetljenju postali 'nešto više', nešto što ih je navelo na pobunu u Visokim Nebesima. Dakle, po Athumanunhu, kako bi netko postao 'nebeskim bićem', mora spoznati 'onu' Istinu – temeljnu istinu o svemiru, istinu toliko zapanjujuću i revolucionarnu koja postaje dijelom dotične Duše, iako je Um nije kadar obuhvatiti.

Suočeni s tom istinom, Demoni su radije izabrali pobunu nego prosvjetljenje ... samo su pojedinci iznimnog intelekta i nepokolebljive odlučnosti mogli pojmiti Istinu o Deoteo-u i AiUi-u ... (athu. još nije zapisano sve o toj Istini). Duše su besmrtne, iako neke Duše mogu biti na razne načine zarobljene ili spriječene u 'odlasku', većina njih nakon 'oslobađanja' putuje u Neteralan (athu. još uvijek nije opisano).

Neteralan je zanimljivo mjesto s mnogo imena i brojnim 'aspektima'. To je ujedno i jedina druga dimenzija, uz onu Nebesku, u kojoj se Nebesnici mogu slobodno kretati. Duše nastavljaju svoje postojanje u Neteralanu jer Duša nikada ne prestaje postojati (athu. to nije sasvim točno, Duša može biti 'ubijena' ili 'uništena od strane Demona).

Demoni se hrane istim onim čime se 'hrane' i Nebesnici: Dušama. Demoni iz Paklojame to postižu kvarenjem Duša i njihovim pretvaranjem u Bića koja se obično nazivaju Paknakot (athu. pakleni nakot'). Demoni moraju okupljati sljedbenike u čopore i rulje (athu. to su određene vojničke formacije i ustroji) kako bi ojačali, no postoje i drugi načini da to postignu.