Pojava grboštita, s Narvagom i Žarsijalom u surovom okružju Mrazituna, izazvala je reakcije koje su bile mješavina nelagode, podozrenja i dubokog poštovanja. Naime, u grboslovlju svaki simbol nosi skrivenu poruku, pa je ovaj neobičan spoj odmah privukao pažnju i potaknuo šaputanja među Mrazonarima.

Narvag je tradicionalno ptica strvinarka koja kruži iznad bojišta. Mnogi Mrazonari vidjeli su ga kao loš znak i najavu vlastite propasti. Umjesto dotadašnjih klasičnih simbola snage poput lava ili medvjeda, Narvagi su odabrali pticu poznatu po mudrosti i lukavstvu. To pak je izazvalo sumnju kako se vlasnik štita ne oslanja samo na mač, već i na tajne taktike.

Žarsijal nosi simboliku znanja, istine i vođenja kroz Tamu. Narvagi su u tome prepoznali Alanela kao nekoga tko ima jasnu misiju ili donosi prosvjetljenje. Spoj ptice i živog plamena djelovao je agresivno i dinamično, sugerirajući da je nositelj tog štitogrba spreman spaliti sve prepreke pred sobom.

Kada bi se, s ovim štitogrbom pojavio Alanel, među okupljenim Narvagima često bi zavladala iznenadna tišina. Štitogrb je djelovao mračno, ali ujedno i iznimno autoritativno. Iskusni i surovi Crtopazi odmah su shvatili da nasuprot sebe nemaju običnog ratobora željenog slave. Štitogrb je slao poruku o proračunatom, opasnom i hladnokrvnom protivniku koji vidi kroz mrak (Narvag) i uništava vatrom (Žarsijal).

Prva bitka sa Sjenobićima, po Athumanunhovom zapisu, nazvana je Žetva kod Crnojara (athu. Crnog Jarka), poznatiji naziv je Narvagova klisura, a odvijala se tijekom Vječite Noći (athu. Venom) u vremenu oko 70-te godine prije Aroarka.

Noć uoči bitke kod Crnojara bila je tiha, ali zlokobna. Mala vojska Narvaga bila je opkoljena u uskom klancu. Sjenobića su bila brojnija, bolje opremljena i spremni potpuno uništi Narvage prije Osvita. Među Narvazima bio je Nalanel Sivoper, Rukovod predvodnik skupine mobiliziranih seljaka i Crtopaza.

Nalanalu i njegovim ljudima nedostajalo je pravih mačeva. Zato je u improviziranoj kovačnici, pod okriljem mraka, Nalanal prepravljao teške poljoprivredne alate. Uzeo je masivne 'udice za žetvu' i velike, zakrivljene srpove te ih skovao s dugim dvoručnim drškama, pretvorivši ih u strašna, zlokobno zakrivljena oružja – nalik drevnom falxu (athu. srpoliko oružje).

Kada su Sjenobića jurnula i navalila kroz gustu tminu, bili su uvjereni da gaze obične seljake. No, prevarili su se. Nalanal je zapovijedio svojim ljudima neka zapale Žarsijale i bace ih u suho grmlje klanca, zarobivši tako Sjenobića u vatrenom obruču. U tom trenutku, s litica su se spustile crne ptice Narvag, privučeni mirisom dima i krvi, kružeći iznad bojnog polja poput glasnika smrti.

Tada je Nalanal krenuo u napad. Svojim masivnim, srpolikim mačem činio je ono što je najbolje znao – žao je. Zakrivljena oštrica njegovog oružja imala je zastrašujuću moć: kuka na vrhu služila je za povlačenje i obaranje Sjenobića, dok je unutarnja, oštra strana s lakoćom sjekla. Zamasi su bili siloviti, a Sjenobića padala su u blato poput zrelog žita pod udarcem kose.

Klanac je postao masovna žetva. Nalanal je te noći sam posjekao vodeće Sjenobiće, zahvativši ga zakrivljenom oštricom iza vrata i srušivši ga u blato. Nalanal je nakon te bitke promijenio prezime iz Narvag u Vranag, a Athumanunh pak je u zapisu Rodoslovlja pored njegovog imena dopisao 'Naran Harfal' (athu. najvjerojatnije to će kasnije označavati - Harpefalx, točnije 'srpoliko oružje'.