Ravnopravna kreacija uz Adama izbačena iz religijskih spisa

Lilith se po prvi puta spominje u ranim verzijama Talmuda, odnosno njegove verzije nastale u babilonskom ropstvu. Kako su judeokršćanske tradicije nastale pod snažnim utjecajem Sumera (Babilon je samo varijacija na temu), tako je većina običaja poput naknadno ozakonjene idolatrije ili svetkovina očuvanje te davno izgubljene religije. No Lilith nije preživjela transformaciju u novi vijek. Prvi puta se pojavljuje u Sirachovom pismu kao Adamova prva supruga – za razliku od Eve stvorene od Adamovog rebra ona je kreirana iz istog soja prašine kao Adam. Već ju je judaizam suptilno izbacio iz ostalih spisa kasnijim redukcijama, no razvojem židovskog misticizma u Srednjem vijeku i popularizacijom kultnog Zohara vraća se u ‘mainstream’. Isaac ben Jacob ha-Cohen u 13. stoljeću tako opisuje da je Adama napustila odbivši mu služiti, te Raj napušta zbog zabranjene ljubavi prema arkanđelu Samaelu.

‘Božji otrov’ je zavodi, osuđuje i njezin kult prenosi u kraljevstvo Edom (današnji Izrael i Jordan), čiji je zaštitnik. Anđel koji je kasnije poslužio kao vizualni uzor za Baphometa tako je zapravo stigmatizirao potencijalno najbitniju ženu buduće Biblije. Ta nesveta veza Lilith od apsolutne božje kreacije dovodi do poveznice s akadskom lilitu, a Evu YHWH stvara od Adamovog rebra čime je stavlja u podređeni položaj nad muškarcem – za što su trebale tisuće godina da bi se promijenilo. Kao svojevrsna kontra mističnom judaizmu srednjevjekovno kršćanstvo Lilith preuzima iz Zohara i daje joj ulogu povezanu s korijenom njezinog imena – ‘noćni vjetar’, preuzima simbol sove i nakon sraza s tradicionalnim europskim religijama dobiva krimen duhova prirode. Odnosno, postaje sve ono što je danas – neposlušna žena koja opći s demonima. Iako, zanimljivo – u Talmudu nigdje ne stoji ni da je žena ni da je muškarac.

Kraljica Puta lijeve ruke

Prorok Izaija je poistovjećuje sa životinjama, kao svojevrsno bespolno biće koje instinktivno posjećuje prostor onkraj stvarnosti, na rubu vidljivog spektra. Apokrifni spisi s Mrtvog mora stavljaju je na liniju čudovišta dok je suvremeni judaizam interpretira kao demona. Okultisti je često povezuju sa Satanom (ne i Luciferom), iako drevni spisi ne povezuju ove entitete. Zbog navedenog Lilith predstavlja Put lijeve ruke – duhovnu potragu koja podrazumijeva zakonitosti ove stvarnosti, ego, detabuizaciju, seksualnu slobodu i razbijanje hijerarhije na putu ka osobnom i grupnom anarhizmu. Zato se njezin sigil (pečat kojim se invocira tijekom prizivanja u okultnom ritualu) upotrebljava kao logotip brojnih feminističkih skupina i libertarijanskih zajednica. Zbog snošaja sa Samaelom i rađanja potomaka iz jajeta, subverzivno se koristi kod zoofilske populacije.

Rabin Isaac Luria u svojim je učenjima Lilith nakon zajednice s anđelom pretvorio u množinu, te je prebacio u spektar bića koja imaju sposobnost ‘plovidbe’ između svjetova, božjeg multiverzuma s desetak dimenzija. Nakon izgona iz Edena, Adam se vratio Lilith i s njom imao tri kćeri – Lilim, Liloth i Nashiym. One su posljednji puta spomenute kao ‘zavodnice nadglednika’, anđela koji su ljudima podarili zabranjeno znanje i zbog toga bili izgnani iz božjeg kraljevstva. ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih’ pasus je iz Knjige postanka (1:27) nakon kojeg je izbačen dio o međusobnoj svađi u Talmudu (oko submisivne pozicije u seksu) i njezino napuštanje Raja. Ona se osvećuje i postaje ‘anđeo smrti’ novorođenčadi. Bog stvara Samaela koji je impregnira da bi ga kasnije kastrirao. Od tog trenutka Lilith postaje ono što predstavlja danas – noćno biće i najveća božja pogreška. Ili barem dio mitologije koji zbog svoje tajnovitosti privlači okultiste diljem svijeta.

Izvor: Dnevno.hr