Neću sad pisati o tome kako čekam mjesec dana na red za specijalistu a imam gadne dišne probleme, a onda još čekam u čekaonici preko sat duže od naručenog, i još pozovu NENAJAVLJENU osobu prije mene. Onda ja zaurlam jer puknem, da ću zvat Milinovića, prijaviti ih besplatnom broju za prijavu nepravilnosti rada zdravstvenih djelatnika (da, i to postoji!!! ako niste znali). Onda doktorica veli da nije ona kriva nego sestre. Sestre kad god dođem, piju kavu CIJELO popodne i bla bla truć truć, kokodak. Besramno. U njihovoj staklenoj kutijici, sve tri.

Zamislite situaciju da ste u šoku nakon što vas auto pogazi i dovezu vas u bolnicu na hitnu kiruršku. Dakle micati se teško možete, ne znate ni gdje ste ni bilo što. Hlače i vesta, sve na vama je mokro, kiša pada i vani je 0, a od šoka se još tresete.

Dakle dovezu vas na slikanje u tom stanju i onda slijede beskrajno inteligentna pitanja:

M: Što vam se dogodilo?

J. Udario me auto.

M: I, ha ha, što se autu dogodilo?!

J: (Šutnja, šok).

Med.: Gdje vas najviše boli?!

Ja: Svugdje.

M: Ali gdje najviše?

J: Desno rame, glava, prsni koš, desna noga.

M: Ne možemo sve slikati, što vam je, nego samo nešto.

J: Desno rame.

(Sat nakon toga, pita me opet kirurg na prijemnoj zašto nisam rekla da me boli i sve drugo navedeno.)

M: Imate gumbe na vesti, ne možemo vas u tome slikati, dajte to skinite, i lančić.

J: (Ne mogu se micati od bolova, jedva sjedim).

M: Što, zar vam neće ovaj zgodni bolničar kraj vas pomoći?! Baš je zločest.

Nakon ovoga bilo je još par štoseva. I onda standardno: kažu vam da možete otići jer niste polomljeni (u noći). Onda zovete ako imate kuna na mobitelu tko će doći po vas, jer većina nas nema za taxi a i jedva sam ušla uz prijateljičinu pomoć u njen auto).

Policiju za izjavu čekate pola sata u tom stanju mokri i u šoku da dođu IZ LUČKOG.

Stara fora: ne mogu me tako malo platiti koliko malo mogu raditi. I koliko mogu biti duhovit.