Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je bogat bočićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv za taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava ponoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili više. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad - barem u nekim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić.

Večera na Badnjak je posna, a izbor jela i pića osobit. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji. Najveći dio tih običaja ukazuje na vrijeme kad je Božić bio i početak nove godine što je bio dodatan razlog da se iskazuju želje za napretkom u gospodarstvu. Večeru je valjalo završiti u predviđenom vremenu da bi se ukućani mogli spremiti i stići na ponoćku.

Božićno čestitanje najprije se događalo u kući, među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje Božićnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove.