Čime to ljudska duša, sebe izgrađuje?

Ili je već u njoj sazdano Znanje?

Godinama tijelo emocije prerađuje

Urušava se izgrađeno svjetlosno zdanje...

 

Izvanjsko je kratkog vijeka, pepeo i prah

U dubinama duše spoznaja se krije

Zaroniti sada treba, odagnati sumnju, strah,

Gdje svjetlosni mač prema nama sije...

 

Ali mač je ovaj tek za hrabre stvoren

I za one čije oči ne sakrivaju srama

Dar vremena rajskih, kad Raj je razoren,

Kao podsjetnik na Svjetlost kad zavlada tama...

 

I gledam ga sada u rukama svojim

Svaka brazda kao bora što život ju  nanese

Bitku za bitkom zarezima brojim

I sve ljude, prolaznike, njihove adrese...

 

Svatko od njih učitelj je, svjetlosti il' tame,

Ovisno o tome što Duša im izabra

Kao u dubini mora kada biseri nas mame

I za ovaj uron Duša mora biti hrabra...

 

Potraga je ova teška, nije za slabiće,

Ni za one koji okreću se, jer vidjeti ne žele

Kako duša drugoj duši krade nektar piće

Još se krađi ovoj, u sebi vesele...

 

Ionako sve će jednom biti nam vraćeno

Lekcija se svjetlosna savladati mora

Kad naučimo bitno, do sada neshvaćeno,

Mač još jednu brazdu niže, lice ljubi bora...

 

http://safiris.blog.hr