List je žuti na zemlju pao

Polako pao, pa zaplakao

Jer nikada više u krošnji neće

Blistati lepršav prepun sreće.

 

Ostalo lišće šuštat' je stalo

U pomoć vjetar ono je zvalo

Možda ga vjetar do neba digne

Pa list u krošnju iznova stigne.

 

Vjetar podiže maleni lis

Kao što slikar koristi kist

Šapne mu tiho:“ Kraj ovo nije,

Blistat ćeš puno ljepši no prije.“

 

Kada svo lišće izgubi snagu

Padne na zemlju, upije vlagu

To nov je početak, nikako kraj

Jedno je sigurno, sada to znaj.

 

Haljinu trošnu drveće skida

Ostaje golo bez imalo stida

U korijenu snažnom životna je rijeka

Na ovaj trenutak odavno se čeka.

 

Duša će tvoja ka Izvoru teći

Obasjan ćeš biti u svjetlosnoj sreći

Jednoga dana, kad proljeće svane

Prolistati će opet ogoljele grane.

 

Lišće je žuto padati stalo

Bezbrižno, jer Tajnu života je znalo

Čas leprša na zraku, čas korijenje ga ljubi

Tajna života nikada se ne gubi!

 

http//safiris.blog.hr