U Mudroj Šumi na početku svijeta
Postoji štivo svjetlošću pisano
Na stranicama drevnim Ljubav još cvijeta
Niti jedno slovo vremenom nije izbrisano ...

Poželjeh dotaknutii otvrdnjelu koru
Prozboriti podosta pametnih riječi
Shvatiti svaku i ponajmanju boru
Pokušati staro Znanje pri tome steći ...

I Drvo zapjeva dubokim glasom
Kao da tisuću bubnjeva udara
Nadvilo se nada mnom golemim stasom
Hladovinu prelijepu od listića stvara ...

Kao djed kad unuci o bajkama priča
Drvo Znanja tiho sad mi zbori
Nudi knjigu od bezbroj crtića
Preda mnom odjednom cijeli film se stvori ...

Od vremena prošlih do današnjih dana
Preko zvjezdanih galaktičkih milja
Od ljubavi do rata što dušu mu slama
Usnulih proplanaka, podzemnih špilja...

I svaka je stranica lijepa na svoj način
Odiše istinskom nebeskom ljepotom
A mi punimo glave svime i svačim
Dok Drvo nudi Znanje ispunjeno dobrotom ...

U Mudroj Šumi na kraju svijeta
Ukorijenjeno od davnina Drvo je Znanja
Pustiti ću misao da do njega prošeta
Ako ne u javi, barem dok mi Duša sanja...

(safiris.blog2008)