Susrela se riba zlatna s jednom dušom čistom

Razgovore vode usred dana bijela

Oboje su obasjani rječicom bistrom

Ispunjenje želja dušica bi htjela.

 

Tko sam ja, i kamo sam krenuo?

Zašto li sam odlučio ljudsko biće biti?

Nisam li sa putanje zacrtane skrenuo,

Od rođenja počeo sam slane suze liti?

 

Koja li je svrha postojanja mojega?

Možeš li mi ribice, odgovore dati

Tako da razumijem odgovora tvojega,

Neka duša Znanje kroz tebe sad shvati.

 

Kako to da skupljen sam u ljudskome tijelu?

Dok ti vodom ploviš, roniš kroz dubine

Da l' dubina krije, obećanu Svjetlost bijelu

Dijamante svjesnosti, duhovne rubine?

 

Volio bih zvijezda biti, nek' me nebo ljubi

Ili biser sedefasti da me grli more

Dubok ton u anđeoskoj srebrnoj trubi

Bijeli snijeg što se topi na planinskoj gori.

 

Zlaćana se riba smješka, valove stvara

Mislima upućuje mu odgovore znane

Kroz dušu njezinu cijeli  Svemir progovara

I kroz jednu riječ spoznaja plane.

 

Pitaš tko si … zar ne vidiš?

 

Zvijezda si što vječno krasi sav nebeski svod

Biser što ga more ljubi dok ga nježno grli

Dubok ton koji ispunjava anđeoski hod

Bijeli snijeg otopljeni, ka dubini kada hrli.

 

Ne postoji stvoreno, u čemu te nema

U najmanjoj čestici božanske su niti

Ali to je za nas dvoje jedna nova tema

Dok prisjetiš se tko si,

Ja u tebi dotada ,sakrivena  ću biti!

 

 

http://safiris.blog.hr