Predivan dan u šumskom zagrljaju
Podarena svjetlost u mjesecu maju
I svaki je dan praznik ljudskoj duši
A čovjek u trenu, svu čar poruši.
Motornim vozilima juri po cesti
U jurnjavi žustroj koga li će sresti?
Hoće li primijetiti srnu i lane
Za svjetlosti trag čekati da svane?
Iz grmovitog žbunja lišće zašušti
Zelenilo lišća gušteru su gušti,
Vijugavoj zmiji brzina je vrlina
Medvjeđem snu, brlog, kada je zima.
I već šuma srce svoje otvara
Nudi prozračnost magičnoga dara
Kao u centru njezinoga bića
Treperavo lišće tajnovito nam priča.
Šapatu se pridružuje potočić žuboravi
Poručuje čovjeku, na stres zaboravi!
Pomiluj me nježno, osjeti bistrinu
I opijen ćeš biti u prirodnome vinu.
Kroz krošnju proviruje sunčani trag
Miluje po obrazu, dodir je blag,
Zavlači se meko kroz odjeću i kosu
Poželjeh po tlu prošetati nogu bosu.
Zavući se u tek izniknulu travu
Energiju proslijediti od pete u glavu
Okupati se milozvučnim cvrkutom ptica
Nikada ne skinuti osmijeh sa lica.
A šuma se smiješi, uspavanku sklada,
Onu milozvučnu, jer drveća su mlada
U proljeće se bude uspavani sokovi
U zaborav se šalju svi otpušteni rokovi.
I priroda nudi srce na dlanu
I tajnovitu špilju, i prohladnu tamu
Svjetlosni zračak, leptirovo krilo
I pravi trenutak u kojem' se sve zbilo.
Prijateljski zagrljaj, radost i smijeh
Spoznaja da ne postoji nikakav grijeh
Tek putnici na putu životne staze
Sa željom da putem Čuvaricu opaze.
Čuvaricu pećine, ne one izvanjske
Možda sadašnje, buduće il' lanjske.
Koja otvorenim srcem zagrljaje dijeli
I šumskom ljepotom duše nam cijeli.
Jer da susreli bi ovo Unutarnje biće
Otvorenim srcem tad pričamo priče
Za mnoge tek maštom obojane bajke
Za mene su dar Prirode – Majke.
bglavac
edin.kecanovic
