Tako često ne razumijem Dušu
I samoj sam sebi Najveća Tajna
Odgovori kroz razum vjetrovito pušu
Nudeći mi pomoć kao zvijezda sjajna ...
Prekopavam po riznici znatiželjnog uma
A svaki je odgovor nalik onom prije
Izgubih se tamo gdje začarana je šuma
Gdje umjesto Sunca sijalica sije ...
Napaja je generator, djelo ljudskih ruku
Nudeći mi svjetlost ovozemaljskoga svijeta
Pitam se, što u njemu pričinjava mi muku,
Jer ne vidjeti Sunce, zar to nije šteta ...
Zaranjam još dublje, napuštam svoj um
Silazim u srce , gle,Ocean pravi !
Prolijeće kroz tijelo nevidljiv' bijeli šum
Vibrira u srcu ... odjekuje u glavi ...
Izranjam na površinu ,a Svjetlost me prati
Plavetni se odraz kao safir ljeska
Možda jednom uspjeti će srce, bljesak da uhvati ,
Do tog trena , najveća se Tajna
U Duši mojoj smješka ....
edin.kecanovic
irida
bglavac
