Vjetar meko propuhuje

Putnik to je sneni

Oblačiće otpuhuje

Gura ih ka meni

Svaki oblak mek k'o vata

Rasprši se u tisuću kapi

Dobuje na maglom obojena vrata

U dodiru sa njima, ponovno hlapi.

 

Novi oblak nebom plovi

Igrao bi se sa nekim

Nasmiješena lica cijelim putem lovi

Igračka ga doziva vrtloženjem mekim.

Šarenilom boja prizvana je sreća

Radostan se zvuk pridružuje svemu

Snaga vjetra postaje sve veća

Čarobna igra nastade u trenu.

Struji, bruji, vjetar pjeva

Ubrzava kretanje

Svjetlost novu hvata

Smanjuje brzinu, bira novo skretanje.

 

Utihuje

Nestaje

Jer putnik on je sneni

Igračka ga doziva; Vjetre, ti vrati se k meni!

 

Do novoga susreta

Do vjetrom obojanog leta

Igračka će stajati u kutu

Za mnoge duše,  nevidljivog svijeta.

 

 

http://safiris.blog.hr