Kad srce otvori svoja nebeska vrata

I dopusti Svjetlosti da u njemu caruje

Čovjek u čovjeku prepoznaje brata

Nesebičnom ljubavlju sve duše daruje.

 

Ovdje se susreću dva energetska svemira

Jedan se uspinje, donoseći snagu

Drugi je prepun božanskoga mira

Zagrljeni stupaju na ovu nježnu vagu.

 

Klik-klak, otkucaji sad se vrte

Poneki preskoči, otkrivajući znani šum

Kad zatočimo u sebi emocije škrte

I kad dušom caruje naš nemiran um.

 

Ili strast iz donjih loža

Koju usmjerili prema centru nismo

Tad nas srce boli, boluje i naša koža

Jer zaboravljeno ostaje svo ljubavno pismo.

 

Zapis je ovo o kozmičkoj svijesti

Gdje susret je potreban da uravnoteži dar

U otvorenom srcu sa božanskim se sresti

I prenijeti drugom biću svu darovanu čar.

 

Suosjećanje i milostivost, kao golubice bijele

Raširenih krila čekaju slobode zov

U prisnome zagrljaju sve rane zacijele

A srčani je centar obnovljen i nov.

 

Iz kojega sad zrači jedno malo Sunce

Svjetlošću  otvara duši nove pute

Bezbroj novih svjetova, njihove vrhunce

Milostivošću svojom  grli tuđe skute.

 

Kad srcem otvorimo sva nebeska vrata

I uzajamno dijelimo energije bajne

Na smaragdnom prijestolju blista Anahata

Oplahuju nas slapovi Ljubavi trajne.

 

 

 

 http://safiris.blog.hr