Ni sada ne znam
Da li sjećanje je, il' tek jedan san,
Pohodi me noću kad utihne dan
Neko tajanstveno saznanje
U meni se tad probudi jedno staro zdanje
Izgrađeno od svjetlosnih riječi
Do dimenzije ove tad poželim prijeći .
Izmjenjuju se skladno misaone forme
Pričaju se priče što nalik su na bajku
Umor ne postoji, prebacuju se norme
Nebeski lovci započinju hajku .
Misao hvataju u zvjezdanu mrežu
Preoblikuju riječi na njima jezik znan
U časovima kada večinom svi liježu
Daruju mi nježno sjećanje il' san .
Prisjećam se ...
Stupovi od svjetlosti što nekamo vode
Paperjasti oblak odjeću nam tka
Cvijeće se rastvara kuda stope hode
Ne postoji granica između neba i tla .
Ili snivam ...
O vremenu kada rata nije bilo
Sunce grlilo je raspjevani Svemir
Na Izvoru Božanskome sve životno je pilo
Tako mi je godio taj čuvstveni nemir .
Ni sada ne znam
Da li sjećanje je, il' tek jedan san,
Nastao noću ...
Nestao u trenu ...
Kad jutrom me probudio
Raspjevani dan ...
bglavac
edin.kecanovic
