U kraljevstvu bez kraja
Iza planinskoga vrha
Postoji dolina Ružičastog Zmaja
Koji nikako da otkrije što životna je svrha ...
Izgubljeno čita slikovnice i priče
A u svakoj piše o bitkama i ratu
Kako zmaj strašni na čovjeka riče
Jer čuva pečinu optočenu u zlatu ...
Pa se pita mali zmaj
Od kuda njemu ta ružičasta boja
Brzo lista knjigu nadajuć' se tu je kraj
A kad tamo tisuću stranica bez broja ...
Na svakoj je slika zelenoga zmaja
Koji riga vatru i plamenom prži
Dok on se igra u dolini sjaja
I u ruci mirisnu ružicu drži ...
Potiho on promrmlja;Tu nešto nije u redu
Kakva je to zemlja gdje svi se vole
I gdje ljubav cvijeta u svakom pogledu
Još za drugo biće svi presretni mole ...
Zaželio se Ružičasti Zmaj
Promjeniti boju svoje svilenkaste kože
Zaboraviti da postoji ružičasti kraj
Samo progovori:Pomozi mi Bože...
I ja želim biti jak i strašan
Bacati plamen kao brza strijela
A ne malen, djetinjast i prašan
Okupan u Svjetlosti od pete do čela ...
Ali ovo nije priča o ratu i strahu
Niti mačem ovdje ne vitlamo lako
Ovdje sve se ljubi u zvjezdanome prahu
Bajkovito je bilo ... i ostati će tako !
Na stranici zadnjoj u priči bez kraja
Ugledati ćeš jednog čudesnog dana
Nasmješenog malenoga Ružičastog Zmaja
Poznatijega još i kao Zmajček - Ciklama ...
bglavac
edin.kecanovic
