Moja domovina je Univerzum cijeli

Granice ne postoje, različitost me veseli,

Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta

Sretna sam u duši Građanina Svijeta.

 

Putujem prostranstvom, galaksije me vole,

Ne poznajem oružje,ovdje  nema kontrole

Koja stavlja biljeg na putnikovu dušu,

Svi vjetrovi me grle, iz smjerova svih pušu.

 

Kazuju o Vrijednostima koje duša krije

To kapi su Izvorske iz kojih srce pije

Kad čovjek je okružen patnjom ili strahom

I vjeruje da konačnost je okrunjena prahom.

 

Tad Građanin Svijeta na put dalek kreće

I slične duše pri tome susreće

Jer slično se sličnim uvijek privlači

Pri tome se bude usnuli Spavači.

 

Koji ljudskost dijele na bijelo ili crno

Rukama odašiljaju puščano zrno

Preko neke izmišljene granične crte

Riječi tu ne vrijede, riječi su škrte.

 

Tek silom pokazuju tko „pravedna“ je strana

U rukama tko drži moć,a sloboda je hrana

Kojom gladne duše na mamac svoj vežu

Kao riblje jato, hvataju u gustu mrežu.

 

Vjekovima sve je isto, granice snaže

Kidaju se, rađaju se, postavljaju straže

Bijelo, crno,tvoje, moje…ili , sve je naše!

Uzvici se svijetom šire, kako kome, u taj čas paše.

 

Moja Duša sve promatra, glumci se smjenjuju

Tek uspavani uspavane u igrokazu zamjenjuju

Pa mi Svemir šalje krila, bezgranično snažna

Kojima poletjeti ću s pozornice što je lažna.

 

Tad ugledam Univerzum, Domovina to je moja!

Bezgranično On pulsira u tisuću boja

I sve sljubljene su, a svaka je cjelina

Ovako udružene ,sve izgleda k'o  bjelina.

 

Da, moja Domovina je Univerzum cijeli

Granice ne postoje, Različitost me veseli,

Gdje svaki atom u Svjetlosti cvijeta

Sretna sam u duši Građanina Svijeta.

 

http://safiris.blog.hr