Ovim Koktelom, Nebo me časti,

Svakoga trena kad slavinu otvorim

Nutarnje česme prepune slasti

Kroz svaku riječ koju prozborim.

 

Kad misli su šuštave poput suhog pruća

I duša se čini kao pustinja žedna

Koktel mi pristiže pun slatkog nadahnuća

I svako je slovo kapljica vrijedna.

 

Pitala sam Nebo:Tko recept taj složi,

I čija to ruka ventil otvara

U pravome trenutku krijesnice množi

I svjetlosna priča u tili čas se stvara?

 

A Nebo se smiješi, jer dugo i ne zna,

Započinje priču kroz dugine boje

Pita me: Dijete, zar do sad ne spozna

Sve što je moje, to je i tvoje!

 

Recept je davno darovan svim bićima

Sastojci su isti, Ljubav, Sloboda, Radost i Mir

Zašto čovjek pelin dodaje svim pićima,

To slobodna je volja, a ne Božje Duše hir!

 

Sva bit ljekovita u Ravnoteži leži

Od svakog se sastojka spoznaja proširuje

Poneka duša u opijenost bježi

Tad prema materiji ustrašeno proviruje.

 

I to je iskustvo kao podsjetnik vam dan

Kako napojili bi svoje duše tlo

Osjetili božansko kroz ljudske ruke dlan

Ma koliko nisko ono dotaknulo dno.

 

Tad Koktel već spremljen u vama čeka

Nebo vas časti svakom svojom kapi

U malenoj čaši  sad protječe  rijeka

Čija bistrina nikada ne hlapi.

 

Tad sjeti se dijete…

 

Ovim Koktelom, Nebo me časti,

Svakoga trena kad slavinu otvorim

Nutarnje česme prepune slasti

Kroz svaku riječ koju prozborim.

 

http://safiris.blog.hr