Zrakom se rasula eterična koprena
Mističan pokrivač nevidljivog sna
Obavila je tijelo poput magličastog vretena
I poljubac spustila do tvrdoga tla.
Putujem tako u toplome autu
Preda mnom se sjenke sljubljuju s mrakom
Nalikujem zvjezdanome astronautu
U potrazi za malenim svjetlosnim znakom.
Zelena svjetla za redom se nižu
Nevidljivu poruku iščitavam u njima
Energiju svježu u meni sad dižu
Preda mnom je dan u kojemu sve štima.
Možda će već sutra žutilo vladati
To biti će mi znak da usporim malo
I sutrašnju lekciju uspjet ću savladati
Na duši je da odluči, da l' bude joj se dalo.
Jer ako crvenilo iznova preuzme vlast
To biti će znak: zastani u trenu!
Ne gubi energiju – nemoj je ni krast!
Ne donosi odluku, žurnu, ishitrenu!
Zrakom se rasula eterična koprena
Mističan pokrivač i semafore ljubi
Obavija ih poput magličastog vretena
Jedan treptaj oka, i čarolija se gubi.
edin.kecanovic
irida
bglavac
