Kao da me toga trena anđeosko krilo taklo

Nešto se pokrenulo, svjetlosno i snažno

Mozaik se posložio kao obojano vitraž staklo

Kroz koje prosijava sve životno važno.

 

Rijeka je potekla, svim bojama žubori

Nezemaljski prizori rađaju se iz davnine

Piramide kristalne, svi zvjezdani dvori

Stihovi izniknuli negdje iz dubine.

 

I tijelo se probudilo, planetu osjeća

Kao svjesni odašiljač kozmičkih je zraka

Pretijesna je ovo za auru odjeća

I za dušu, materija, privremena tlaka.

 

Propuštam energiju, čas hladi me,zatim grije

Sve organe ispunjavaju čestice fotona

Osluškujem rukama, nutrina se smije

Cijelim tijelom putuje svjetlosna kolona.

 

Bilo je i dana kad trnjem sam koračala

Tražila u sebi odgovore neke

Ponekad taj put ni Duša nije shvaćala

Još putujem beskrajem moje Reiki rijeke.

 

Taj blagoslov je ,tek  jedan u nizu,

Svih onih drugih darova nam danih

Posvećeni trenutci kad Božansko je blizu

I kad Duša osjeća da nikad nismo sami.

 

Kao da me toga trena anđeosko krilo taklo

Nešto se pokrenulo, svjetlosno i snažno

Mozaik se posložio kao obojano vitraž staklo

Kroz koje prosijava sve životno važno.

 

 

http://safiris.blog.hr