Nakon svakidašnjeg zamornoga puta
bolesti, ljutnje, bijesa
tuge ili stresa
utonem u divne snove
susrećem Duše razne...
dimenzije neke nove....
svemirske prostore zrakoprazne.
Putujem do jednog Hrama
gdje lijek za svoj umor ja nalazim
na tom dijelu staze
otvorenog srca...uma...
čudnovate poruke pronalazim.
Kaže jedna; zašto patiš, radi ljudi
ili radi sebe...
zašto nikako ne shvatiš
vodili smo i vodit ćemo tebe.
Dozvoli si slobodu...
druga poruka veli,
jer jedino tako
Duša znat će da se razveseli.
Netko treći opet će mi reći;
Na Izvor kad god želiš...dođi
sklopi oči, putevima snova prođi...
okupaj se ovdje na Izvoru Snage
pratit će te sve Duše drage....
Skini umor sa svojega tijela
kao što odjeću odložila si staru
uroni u plavetnilo... i uživaj u ovom Daru.
Isprat ćemo stare boli...
ukloniti iz tvog srca ranu ...
odavna prepunu trnja...soli...
ispuniti Dušu s Mirom,
poljupcem ti reći koliko te Nebo voli...
Anđeli će pjevat' tiho...
Uspavanku tebi znanu...
Svake noći... nađi Prolaz...
koji dovest će te na Ovu Stranu...
Uvijek možeš poći sama...
il' povesti Dušu dragu...
Prijatelja... Prolaznika... ili Stranca neka...
Izlječilište Duše vaše
Oduvijek na sve vas spremno čeka....
