Krilo, paperjasto, tiho i meko
Kao povjetarac, kosu kad dotakne
Podsjeti me trenutno, da postoji Netko
Već trenutak slijedeći,od mene se makne.
Korak dva, il' mnogo bliže,
Tek toliko, kao podsjetnik za dušu,
Čiji šapat stihove mi niže
Kada riječi lahoraste, kroz mene zapušu.
I oboje papir bijeli duginom paletom
Gdje tamna se slova ljube sa bjelinom
Nudeći mi potragu za unutarnjim svijetom
Djelić moga svemira, stapa se s Cjelinom.
Krilo, paperjasto,tiho i meko
Kao majčin dodir kojim dijete grli
Podsjeti me trenutno, da postoji Netko
Svjetlost kojoj duša, kroz beskonačnost hrli.
bglavac
edin.kecanovic
