Krilo, paperjasto, tiho i meko

Kao povjetarac, kosu kad dotakne

Podsjeti me trenutno, da postoji Netko

Već trenutak slijedeći,od mene se makne.

 

Korak dva, il' mnogo bliže,

Tek toliko, kao podsjetnik za dušu,

Čiji šapat stihove mi niže

Kada riječi lahoraste, kroz mene zapušu.

 

I oboje papir bijeli duginom paletom

Gdje tamna se slova ljube sa bjelinom

Nudeći mi potragu za unutarnjim svijetom

Djelić moga svemira, stapa se s Cjelinom.

 

Krilo, paperjasto,tiho i meko

Kao majčin dodir kojim dijete grli

Podsjeti me trenutno, da postoji Netko

Svjetlost kojoj duša, kroz beskonačnost hrli.

 

 

http://safiris.blog.hr