Kojim će puteljkom duša moja krenuti

Ovoga časa u trenutku budnosti

Možda procvasti će, možda uvenuti,

Ali bez one nepotrebne uzaludnosti.

 

Jer svaki je korak svjesno odabran

Poteći ću slapom što šapatom  se stvori

Ni kameniti uspon srcu nije stran

Važno je da duša, pri usponu žubori.

 

Kojim se to riječima, voda mi obraća,

Kad kapima ispire prašinu svu

Možda duša rječnik ovaj nikako ne shvaća

Kad izabire hod po čvrstome tlu.

 

Stepenica jedna, u beskrajnom nizu,

Daruje stabilnost, uzemljenost snažnu,

Ali vode šapat kad srcu mi je blizu

Daruje životnost, utaženu i vlažnu.

 

Na vrhu stepeništa,Izvor me čeka,

I sve je skrojeno onako kako treba biti

Koračati po stijeni, bit' treperava rijeka,

Sve združene su karike u životnoj niti.

 

Koju nazivamo Postojanjem svojim

I svaki je put izbor naše duše

I kad s težinom stepenište brojim

I kad težina sve kapljice otpuše.

 

Pa je tijelo ogoljeno, a duša ga grli,

I u svojoj nagosti bez imalo stida

Po stepeništu hrabro ka vrhuncu hrli,

Rijeka svojim šapatom sve udarce vida.

 

Danas krećem riječnim tokom

Koji Izvor poslao je u nizine

Sutra snažnim unutarnjim skokom

Stepeništem strmim uspinjem se u visine.

 

Kojim će puteljkom duša moja krenuti

Ovoga časa u trenutku budnosti

Možda procvasti će, možda uvenuti,

Ali bez one nepotrebne uzaludnosti.

 

 

http://safiris.blog.hr